Psalms 42
1Kao što košuta traži potoke, 2 tako duša moja traži Tebe, Bože! 1
2Žedna je duša moja Boga, Boga Živoga, 2 kad ću doći i pokazati se licu Božijem? 1
3Suze su mi hleb dan i noć, 2 kad mi svaki dan govore: Gde je Bog tvoj? 1
4Duša se moja proliva 2 kad se opominjem kako sam hodio sred mnogog ljudstva, 1 stupao u dom Božji, 2 a ljudstvo praznujući pevaše i podvikivaše. 1
5Što si klonula, dušo moja, 2 i što si žalosna? 1 Uzdaj se u Boga; jer ću Ga još slaviti, 2 Spasitelja mog i Boga mog. 1
6Klonula je u meni duša 2 zato što Te pominjem u zemlji jordanskoj, 2 na Ermonu, na gori maloj. 1
7Bezdana bezdanu doziva glasom slapova Tvojih; 2 sve vode Tvoje i vali Tvoji na mene navališe. 1
8Danju je javljao Gospod milost svoju, 2 a noću Mu je pesma u mene, 2 molitva Bogu života mog. 1
9Reći ću Bogu, gradu svom: 2 Zašto si me zaboravio? 2 Zašto idem setan od pakosti neprijateljeve? 1
10Koji mi pakoste, prebijajući kosti moje, 2 rugaju mi se govoreći mi svaki dan: Gde ti je Bog? 1
11Što si klonula, dušo moja, 2 i što si žalosna? 1 Uzdaj se u Boga; jer ću Ga još slaviti, 2 Spasitelja mog i Boga mog.