Psalms 74
1Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; 2 dimi se gnev Tvoj na ovce paše Tvoje? 1
2Opomeni se sabora svog, koji si stekao od starine, 2 iskupio sebi u naslednu državu, 2 gore Siona, na kojoj si se naselio. 1
3Podigni stope svoje na stare razvaline: 2 sve je razrušio neprijatelj u svetinji. 1
4Riču neprijatelji Tvoji na mestu sabora Tvojih, 2 svoje običaje postavljaju mesto naših običaja. 1
5Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sekiru 2 na spletene grane u drveta. 1
6Sve u njemu što je rezano razbiše sekirama i bradvama. 1
7Ognjem sažegoše svetinju Tvoju; 2 na zemlju obalivši oskvrniše stan imena Tvog. 1
8Rekoše u srcu svom: Potrimo ih sasvim. 2 Popališe sva mesta sabora Božijih na zemlji. 1
9Običaja svojih ne vidimo, nema više proroka, 2 i nema u nas ko bi znao dokle će to trajati. 1
10Dokle će se, Bože, rugati nasilnik? 2 Hoće li doveka protivnik prkositi imenu Tvom? 1
11Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? 2 Pruži iz nedara svojih, i istrebi ih. 1
12Bože, care moj, 2 koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje! 1
13Ti si silom svojom raskinuo more, 2 i satro glave vodenim nakazama. 1
14Ti si razmrskao glavu krokodilu, 2 dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu. 1
15Ti si otvorio izvore i potoke, 2 Ti si isušio reke koje ne presišu. 1
16Tvoj je dan i Tvoja je noć, 2 Ti si postavio zvezde i sunce. 1
17Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, 2 leto i zimu Ti si uredio. 1
18Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, 2 i narod bezumni ne mari za ime Tvoje. 1
19Ne daj zverima dušu grlice svoje, 2 nemoj zaboraviti stado stradalaca svojih zasvagda. 1
20Pogledaj na zavet; 2 jer su sve pećine zemaljske pune stanova bezakonja. 1
21Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, 2 ništi i ubogi neka hvale ime Tvoje. 1
22Ustani, Bože, brani stvar svoju, 2 opomeni se kako Ti se bezumnik ruga svaki dan! 1
23Ne zaboravi obesti neprijatelja svojih, 2 vike, koju jednako dižu protivnici Tvoji!