Psalms 107
1Hvalite Gospoda, jer je dobar; 2 jer je doveka milost Njegova. 1
2Tako neka kažu koje je izbavio Gospod, 2 koje je izbavio iz ruke neprijateljeve, 1
3Skupio ih iz zemalja, 2 od istoka i zapada, od severa i mora. 1
4Lutaše po pustinji gde se ne živi, 2 puta gradu naseljenom ne nahodiše; 1
5Behu gladni i žedni, 2 i duša njihova iznemagaše u njima; 1
6Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; 2 i izbavi ih iz nevolje njihove. 1
7I izvede ih na prav put, 2 koji ide u grad naseljeni. 1
8Neka hvale Gospoda za milost Njegovu, 2 i za čudesa Njegova radi sinova ljudskih! 1
9Jer siti dušu taštu, 2 i dušu gladnu puni dobra. 1
10Sedeše u tami i u senu smrtnom, 2 okovani u tugu i u gvožđe; 1
11Jer ne slušaše reči Božijih, 2 i ne mariše za volju Višnjeg. 1
12On poništi srce njihovo stradanjem; 2 spotakoše se, i ne beše koga da pomogne. 1
13Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, 2 i izbavi ih iz nevolje njihove; 1
14Izvede ih iz tame i sena smrtnog, 2 i raskide okove njihove. 1
15Neka hvale Gospoda za milost Njegovu, 2 i za čudesa Njegova radi sinova ljudskih! 1
16Jer razbi vrata bronzana, 2 i prevornice gvozdene slomi. 1
17Bezumnici stradaše za nevaljale puteve svoje, 2 i za nepravde svoje. 1
18Svako se jelo gadilo duši njihovoj, 2 i dođoše do vrata smrtnih. 1
19Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, 2 i izbavi ih iz nevolje njihove. 1
20Posla reč svoju i isceli ih, 2 i izbavi ih iz groba njihovog. 1
21Neka hvale Gospoda za milost Njegovu, 2 i za čudesa Njegova radi sinova ljudskih! 1
22I neka prinesu žrtvu za hvalu, 2 i kazuju dela Njegova u pesmama! 1
23Koji plove po moru na korabljima, 2 i rade na velikim vodama, 1
24Oni su videli dela Gospodnja, 2 i čudesa Njegova u dubini. 1
25Kaže, i diže se silan vetar, 2 i ustaju vali na njemu, 1
26Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: 2 duša se njihova u nevolji razliva; 1
27Posrću i ljuljaju se kao pijani; 2 sve mudrosti njihove nestaje. 1
28Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, 2 i izvede ih iz nevolje njihove. 1
29On obraća vetar u tišinu, 2 i vali njihovi umuknu. 1
30Vesele se kad se stišaju, 2 i vodi ih u pristanište koje žele. 1
31Neka hvale Gospoda za milost Njegovu, 2 i za čudesa Njegova radi sinova ljudskih! 1
32Neka Ga uzvišuju na saboru narodnom, 2 na skupštini starešinskoj slave Ga! 1
33On pretvara reke u pustinju, 2 i izvore vodene u suhotu, 1
34Rodnu zemlju u slanu pustaru 2 za nevaljalstvo onih koji žive na njoj. 1
35On pretvara pustinju u jezera, 2 i suvu zemlju u izvore vodene, 1
36I naseljava onamo gladne. 2 Oni zidaju gradove za življenje; 1
37Seju polja, 2 sade vinograde 2 i sabiraju letinu. 1
38Blagosilja ih i množe se jako, 2 i stoke im ne umanjuje. 1
39Pre ih beše malo, 2 padahu od zla i nevolje, što ih stizaše. 1
40On sipa sramotu na knezove, 2 i ostavlja ih da lutaju po pustinji gde nema puteva. 1
41On izvlači ubogoga iz nevolje, 2 i plemena množi kao stado. 1
42Dobri vide i raduju se, 2 a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja. 1
43Ko je mudar, neka zapamti ovo, 2 i neka poznaju milosti Gospodnje.