Psalms 77
1Glas moj ide k Bogu, i ja prizivam Njega; 2 glas moj ide k Bogu, i On će me uslišiti. 1
2U dan tuge svoje tražih Gospoda; 2 noću je ruka moja podignuta, i ne spušta se; 2 duša moja neće da se uteši. 1
3Pominjem Boga, i uzdišem; 2 razmišljam, i trne duh moj. 1
4Držim oči svoje da su budne; 2 klonuo sam, i ne mogu govoriti. 1
5Prebrajam stare dane i godine od vekova. 1
6Opominjem se pesama svojih noću; 2 razgovaram se sa srcem svojim, 2 i ispitujem duh svoj: 1
7„Zar će se doveka gneviti na nas Gospod, 2 i neće više ljubiti? 1
8Zar je zasvagda prestala milost Njegova, 2 i reč se prekinula od kolena na koleno? 1
9Zar je zaboravio milostiv biti 2 i u gnevu zatvorio milosrđe svoje?” 1
10I rekoh: Žalosna je za mene ova promena desnice Višnjega. 1
11Pamtim dela Gospodnja; 2 pamtim pređašnje čudo Tvoje. 1
12Mislio sam o svim delima Tvojim, 2 razmišljao o radnji Tvojoj; 1
13Bože! Put je Tvoj svet; 2 koji je Bog tako velik kao Bog naš? 1
14Ti si Bog, koji si činio čudesa, 2 pokazivao silu svoju među narodima; 1
15Mišicom si odbranio narod svoj, 2 sinove Jakovljeve i Josifove. 1
16Videše Te vode, Bože, videše Te vode, 2 i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. 1
17Iz oblaka lijaše voda, 2 oblaci davahu glas, 2 i strele Tvoje lećahu. 1
18Grmljahu gromovi Tvoji po nebu; 2 munje Tvoje sevahu po vasiljenoj, 2 zemlja se tresaše i njihaše. 1
19Po moru beše put Tvoj, 2 i staze Tvoje po velikoj vodi, 2 i trag Tvoj ne poznavaše se. 1
20Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.