Psalms 57
1Smiluj se na me, Bože, 2 smiluj se na me; 1 jer se u Tebe uzda duša moja, 2 i pod sen krila Tvojih sklanjam se dok ne prođu nevolje. 1
2Prizivam Boga Višnjeg, 2 Boga, koji mi dobro čini; 1
3Da pošalje s neba i sačuva me, 2 da posrami onog koji traži da me proždre; 2 da pošalje Bog milost svoju i istinu svoju. 1
4Duša je moja među lavovima, 2 ležim među onima koji dišu plamenom. 1 Zubi su sinova ljudskih koplja i strele, 2 i njihov jezik mač oštar. 1
5Uzvisi se više nebesa, Bože, 2 po svoj zemlji neka bude slava Tvoja! 1
6Metnuše zamku nogama mojim, 2 i stegoše dušu moju, 1 iskopaše preda mnom jamu, 2 i sami padoše u nju. 1
7Utvrdilo se srce moje, Bože, 2 utvrdilo se srce moje; 2 pevaću Te i slaviću. 1
8Probudi se, slavo moja, 2 probudi se, psaltire i gusle; 2 ustaću rano. 1
9Hvaliću Gospoda po narodima, 2 pevaću Ti po plemenima. 1
10Jer je velika do nebesa milost Tvoja, 2 i istina Tvoja do oblaka. 1
11Uzvisi se više nebesa, Bože, 2 po svoj zemlji neka bude slava Tvoja!