Psalms 39
1Rekoh: Čuvaću se na putevima svojim 2 da ne zgrešim jezikom svojim; 1 zauzdavaću usta svoja, 2 dok je bezbožnik preda mnom. 1
2Bejah nem i glas ne pustih; ćutah i o dobru. 2 Ali se tuga moja podiže, 1
3Zapali se srce moje u meni, 2 u mislima mojim razgore se oganj; 2 progovorih jezikom svojim: 1
4Kaži mi, Gospode, kraj moj, 2 i dokle će trajati dani moji? 2 Da znam kako sam ništa. 1
5Evo s pedi dao si mi dane, 2 i vek je moj kao ništa pred Tobom. 2 Baš je ništa svaki čovek živ. 1
6Baš hodi čovek kao utvara; 2 baš se uzalud kida, sabira, 2 a ne zna kome će dopasti. 1
7Pa šta da čekam, Gospode? 2 Nada je moja u Tebi. 1
8Iz svega bezakonja mog izbavi me, 2 ne daj me bezumnome na podsmeh. 1
9Nem sam, neću otvoriti usta svojih; 2 jer si me Ti udario. 1
10Olakšaj mi udarac svoj, 2 silna ruka Tvoja ubi me. 1
11Ako ćeš karati čoveka za prestupe, 2 rastočiće se kao od moljaca krasota njegova. 2 Baš je ništa svaki čovek. 1
12Slušaj molitvu moju, Gospode, 2 i čuj jauk moj. 1 Gledajući suze moje nemoj ćutati. 2 Jer sam gost u Tebe 2 i došljak kao i svi stari moji. 1
13Nemoj me više gnevno gledati, 2 pa ću odahnuti pre nego otidem 2 i više me ne bude.