Psalms 69
1Pomozi mi, Bože, 2 jer dođe voda do duše. 1
2Propadam u dubokom glibu, gde nema dna; 2 tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju. 1
3Iznemogoh vičući, promuče mi grlo, 2 pobeleše mi oči pogledajući Boga. 1
4Onih koji mrze na me nizašta 2 ima više nego kose na glavi mojoj; 1 osiliše koji hoće da me pogube, 2 lažljivi neprijatelji moji. 2 Šta nisam otimao, valja da vratim. 1
5Bože! Ti znaš je li u meni bezumlje, 2 i krivice moje nisu sakrivene od Tebe. 1
6Nemoj da se postide u meni 2 koji se uzdaju u Tebe, Gospode, 2 Gospode nad vojskama! 1 Nemoj da se posrame u meni 2 koji traže Tebe, Bože Izrailjev! 1
7Jer Tebe radi podnosim rug, 2 i sramota popade lice moje. 1
8Tuđin postadoh braći svojoj, 2 i neznan sinovima matere svoje. 1
9Jer revnost za kuću Tvoju jede me 2 i ruženja onih koji Tebe ruže padaju na me. 1
10Plačem, postim se dušom svojom, 2 i to mi se prima za zlo; 1
11Mesto haljine oblačim vreću, 2 i bivam im priča. 1
12O meni se razgovaraju sedeći na vratima, 2 pijući vino pevaju me. 1
13A ja se molim Tebi, Gospode; 2 vreme je da se smiluješ, Bože; 1 po velikoj milosti svojoj usliši me, 2 jer je istinito spasenje Tvoje. 1
14Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; 2 da se izbavim od nenavidnika 2 i iz duboke vode; 1
15Da me ne uzme voda na maticu, 2 da me ne proždre pučina, 2 i da ne sklopi jama nada mnom ždrela svog. 1
16Usliši me, Gospode, 2 jer je blagost Tvoja milosrdna, 2 po velikoj dobroti svojoj pogledaj me. 1
17Nemoj odvratiti lice svoje od sluge svog; 2 jer me je tuga; 2 pohitaj, usliši me. 1
18Približi se duši mojoj, izbavi je; 2 nasuprot neprijateljima mojim izbavi me. 1
19Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; 2 pred Tobom su svi neprijatelji moji. 1
20Sramota satre srce moje, iznemogoh; 2 čekam hoće li se kome sažaliti, ali nema nikoga; 2 hoće li me ko potešiti, ali ne nalazim. 1
21Daju mi žuč da jedem, 2 i u žeđi mojoj poje me octom. 1
22Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, 2 to neka im bude plata. 1
23Neka im potamne oči njihove, da ne vide, 2 i njihove bedre raslabi zasvagda. 1
24Izlij na njih jarost svoju, 2 i plamen gneva Tvog neka ih obuzme! 1
25Stan njihov neka opusti, 2 i u njihovim šatorima neka ne bude nikoga da živi. 1
26Jer koga si Ti porazio, oni gone, 2 i umnožavaju jade onima koje si Ti ranio. 1
27Meći na njih krivicu za krivicom, 2 da ne dođu do pravde Tvoje. 1
28Neka se izbrišu iz knjige živih, 2 i s pravednicima nek ne budu zapisani. 1
29A ja sam ništ i bolan; 2 pomoć Tvoja, Bože, nek me zakloni. 1
30Slaviću ime Božije u pesmi, 2 veličaću Ga u hvali. 1
31To je Bogu milije od vola, 2 od teleta s rogovima i s papcima. 1
32Videće ništi i radovaće se. 2 Koji tražite Boga, oživeće srce vaše. 1
33Jer Bog čuje uboge, 2 i sužanja svojih ne ogluša se. 1
34Neka Ga hvale nebesa i zemlja, 2 mora i sve što se u njima miče! 1
35Jer će Bog spasti Sion, 2 sazidaće gradove Judine; 2 i ljudi će se onde naseliti i naslediće ga. 1
36I nasleđe će se sluga Njegovih utvrditi u njemu 2 i koji ljube ime Njegovo nastavaće na njemu.