Psalms 141
1Gospode, vičem k Tebi, pohitaj k meni, 2 čuj glas moljenja mog, kad vičem k Tebi. 1
2Nek izađe molitva moja 2 kao kad pred lice Tvoje, 1 dizanje ruku mojih 2 kao prinos, večernji. 1
3Postavi, Gospode, stražu kod jezika mog, 2 čuvaj vrata usta mojih. 1
4Ne daj srcu mom da zastrani na zle pomisli, 2 da čini dela bezbožna s ljudima koji postupaju nepravedno; 1 i da ne okusim sladosti njihove. 1
5Neka me bije pravednik, to je milost; 2 neka me kara, to je ulje za glavu moju; 1 glava moja neće odbaciti, ako će i više; 2 nego je molitva moja protiv zloće njihove. 1
6Rasuše se po kamenim vrletima sudije njihove, 2 i čuše reči moje kako su blage. 1
7Kao kad ko seče i teše, 2 tako se razleteše kosti naše 2 do čeljusti paklenih. 1
8Ali su k Tebi, Gospode, Gospode, upravljene oči moje, 2 u Tebe se uzdam, 2 nemoj odbaciti dušu moju. 1
9Sačuvaj me od zamke, koju mi metnuše, 2 od lukavstva onih, koji čine bezakonje. 1
10Pašće u mreže svoje bezbožnici, 2 a ja ću jedan proći.