Psalms 2
1Zašto se bune narodi 2 i plemena pomišljaju zaludne stvari? 1
2Ustaju carevi zemaljski, 2 i knezovi se skupljaju 2 na Gospoda i na pomazanika Njegovog. 1
3„Raskinimo sveze njihove 2 i zbacimo sa sebe jaram njihov.” 1
4Onaj, što živi na nebesima, smeje se, 2 Gospod im se podsmeva. 1
5Pa im govori u gnevu svom 2 i jarošću svojom zbunjuje ih: 1
6„Ja sam pomazao cara svog na Sionu, 2 na svetoj gori svojoj.” 1
7Kazaću naredbu Gospodnju; 2 On reče meni: „Ti si sin moj, ja te sad rodih. 1
8Išti u mene, i daću ti narode u nasledstvo, 2 i krajeve zemaljske tebi u državu. 1
9Udarićeš ih gvozdenom palicom; 2 razbićeš ih kao lončarski sud.” 1
10Sad, carevi, orazumite se; 2 naučite se sudije zemaljske! 1
11Služite Gospodu sa strahom, 2 i radujte se s trepetom. 1
12Poštujte sina, da se ne razgnevi, 2 i vi ne izginete na putu svom; 1 jer će se gnev Njegov brzo razgoreti. 2 Blago svima koji se u Nj uzdaju!