Psalms 132
1Opomeni se, Gospode, Davida 2 i sve smernosti njegove, 1
2Kako se kunuo Gospodu, 2 i zavetovao Bogu Jakovljevom: 1
3„Neću ući u šator doma svog, 2 niti ću leći na postelju odra svog; 1
4Neću dati sna očima svojim, 2 ni veđama svojim drema; 1
5Dok ne nađem mesta Gospodu, 2 stana Bogu Jakovljevom.” 1
6Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, 2 nađosmo Ga na poljima kirijat-jarimskim. 1
7Uđimo u stan Njegov, 2 poklonimo se podnožju nogu Njegovih. 1
8Stani, Gospode, na počivalištu svom, 2 Ti i kovčeg sile Tvoje. 1
9Sveštenici Tvoji nek se obuku u pravdu, 2 i sveci Tvoji nek se raduju. 1
10Radi Davida, sluge svog, 2 nemoj odvratiti lica od pomazanika svog. 1
11Zakle se Gospod Davidu u istini, 2 od koje neće odstupiti; 1 od poroda tvog 2 posadiću na prestolu tvom. 1
12Ako sinovi tvoji uščuvaju zavet moj 2 i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, 1 onda će i sinovi njihovi 2 doveka sedeti na prestolu svom. 1
13Jer je izabrao Gospod Sion, 2 i omile Mu živeti na njemu. 1
14Ovo je počivalište moje uvek, 2 ovde ću se naseliti; jer mi je omilelo. 1
15Hranu ću njegovu blagosloviti, 2 nište njegove nasitiću hleba. 1
16Sveštenike ću njegove obući u spasenje, 2 i sveti će se njegovi radovati. 1
17Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, 2 postaviću videlo pomazaniku svom. 1
18Neprijatelje ću njegove obući u sramotu; 2 a na njemu će cvetati venac njegov.