Psalms 35
1Gospode! Budi suparnik suparnicima mojim; 2 udri one koji udaraju na me. 1
2Uzmi oružje i štit, 2 i digni se meni u pomoć. 1
3Potegni koplje, 2 i preseci put onima koji me gone, 2 reci duši mojoj: Ja sam spasenje tvoje. 1
4Neka se postide i posrame koji traže dušu moju; 2 neka se odbiju natrag i postide koji mi zlo hoće. 1
5Neka budu kao prah pred vetrom, 2 i anđeo Gospodnji neka ih progoni. 1
6Neka bude put njihov taman i klizav, 2 i anđeo Gospodnji neka ih tera. 1
7Jer nizašta zastreše mrežom jamu za mene, 2 nizašta iskopaše jamu duši mojoj. 1
8Neka dođe na njega pogibao nenadna, 2 i mreža koju je namestio neka ulovi njega, 2 neka on u nju padne na pogibao. 1
9A duša će se moja radovati o Gospodu, 2 i veseliće se za pomoć Njegovu. 1
10Sve će kosti moje reći: Gospode! Ko je kao Ti, 2 koji izbavljaš stradalca od onog koji mu dosađuje, 2 i ništega i ubogoga od onog koji ga upropašćuje? 1
11Ustaše na me lažni svedoci; 2 šta ne znam, za ono me pitaju. 1
12Plaćaju mi zlo za dobro, 2 i sirotovanje duši mojoj. 1
13Ja se u bolesti njihovoj oblačih u vreću, 2 mučih postom dušu svoju, 2 i molitva se moja vraćaše u prsima mojim. 1
14Kao prijatelj, kao brat postupah; 2 bejah setan i s oborenom glavom 2 kao onaj koji za materom žali. 1
15A oni se raduju kad se ja spotaknem, 2 i kupe se, kupe se na me, 1 zadaju rane, ne znam zašto, 2 čupaju i ne prestaju. 1
16S nevaljalim i podrugljivim besposličarima 2 škrguću na me zubima svojim. 1
17Gospode! Hoćeš li dugo gledati? 2 Otmi dušu moju od napadanja njihovog, 2 od ovih lavova jedinicu moju. 1
18Priznaću Te u saboru velikom, 2 usred mnogog naroda hvaliću Te. 1
19Da mi se ne bi svetili koji mi zlobe nepravedno, 2 i namigivali očima koji mrze na me nizašta. 1
20Jer oni ne govore o miru, 2 nego na mirne na zemlji izmišljaju lažne stvari. 1
21Razvaljuju na me usta svoja, 2 i govore: Dobro! Dobro! Vidi oko naše. 1
22Vidiš, Gospode! Nemoj ćutati; 2 Gospode! Nemoj odstupiti od mene. 1
23Probudi se, ustani na sud moj, 2 Bože moj i Gospode, i na parnicu moju. 1
24Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, 2 da mi se ne svete. 1
25Ne daj da govore u srcu svom: Dobro! To smo hteli! 2 Ne daj da govore: Proždresmo ga. 1
26Nek se postide i posrame 2 svi koji se raduju zlu mom, 1 nek se obuku u stid i u sram 2 koji se razmeću nada mnom. 1
27Neka se raduju i vesele koji mi žele pravdu, 2 i govore jednako: Velik Gospod, 2 koji želi mira sluzi svom! 1
28I moj će jezik kazivati pravdu Tvoju, 2 i hvalu Tebi svaki dan.