Psalms 71
1U Tebe se, Gospode, uzdam, 2 nemoj me ostaviti pod sramotom večnom. 1
2Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, 2 prigni k meni uho svoje i pomozi mi. 1
3Budi mi grad 2 gde bih svagda dolazio da živim, 1 uredi spasenje moje; 2 jer si Ti grad moj i krepost moja. 1
4Bože moj! Uzmi me iz ruke bezbožnikove, 2 iz ruke bezakonikove i nasilnikove. 1
5Jer si Ti nadanje moje, 2 Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje. 1
6Tebe se držim od rođenja, 2 od utrobe matere moje Ti si branič moj; 1 Tobom se hvalim svagda. 1
7Čudo sam mnogima, 2 a Ti si utočište moje jako. 1
8Usta su moja puna hvale Tvoje, 2 slave Tvoje svaki dan. 1
9Nemoj me odbaciti pod starost, 2 kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti. 1
10Jer neprijatelji moji misle o meni, 2 i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se, 1
11Govoreći: Bog ga je ostavio, 2 poterajte i uhvatite ga, 2 jer ga nema ko izbaviti. 1
12Bože! Ne budi daleko od mene; 2 Bože moj! Pohitaj mi u pomoć. 1
13Nek se postide i poginu 2 protivnici duše moje; 1 neka popadne stid i sramota 2 na one koji mi traže zla! 1
14A ja ću se svagda uzdati, 2 i ponavljaću hvale Tebi. 1
15Usta će moja kazivati pravdu Tvoju, 2 svaki dan dobročinstva Tvoja, 2 jer im ne znam broja. 1
16Ući ću u sili Gospoda Gospoda, 2 i slaviću samo Tvoju pravdu. 1
17Bože! Ti si me učio od mladosti, 2 i do danas kazujem čudesa Tvoja. 1
18Ni u starosti i kad osedeh 2 nemoj me ostaviti, Bože, 1 eda bih kazivao mišicu Tvoju nasleđu, 2 svoj omladini silu Tvoju, 1
19Pravda je Tvoja, Bože, 2 do najviše visine; 1 u velikim delima, koja si učinio, 2 Bože, ko je kao Ti? 1
20Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, 2 pak si me opet ostavio među živima 2 i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. 1
21Mnogo si me puta podizao 2 i ponavljao utehe. 1
22I ja Te hvalim uz psaltir, 2 Tvoju vernost, Bože moj; 2 udaram Ti u gusle, Sveče Izrailjev! 1
23Raduju se usta moja kad pevam Tebi, 2 i duša moja, koju si izbavio. 1
24I jezik moj svaki dan kazuje pravdu Tvoju; 2 jer su postiđeni i posramljeni oni koji mi traže zla.