Psalms 88
1Gospode Bože, Spasitelju moj, 2 danju vičem i noću pred Tobom. 1
2Nek izađe preda Te molitva moja, 2 prigni uho svoje k jauku mom; 1
3Jer je duša moja puna jada, 2 i život se moj primače paklu. 1
4Izjednačih se s onima koji u grob odlaze, 2 postadoh kao čovek bez sile, 1
5Kao među mrtve bačen, 2 kao ubijeni, koji leže u grobu, 1 kojih se više ne sećaš, 2 i koji su od ruke Tvoje daleko. 1
6Metnuo si me u jamu najdonju, 2 u tamu, u bezdanu. 1
7Oteža mi gnev Tvoj, 2 i svima valima svojim udaraš me. 1
8Udaljio si od mene poznanike moje, 2 njima si me omrazio; 2 zatvoren sam, i ne mogu izaći. 1
9Oko moje usahnu od jada, 2 vičem Te, Gospode, sav dan, 2 pružam k Tebi ruke svoje. 1
10Eda li ćeš na mrtvima činiti čudesa? 2 Ili će mrtvi ustati i Tebe slaviti? 1
11Eda li će se u grobu pripovedati milost Tvoja, 2 i istina Tvoja u truljenju? 1
12Eda li će u tami poznati čudesa Tvoja, 2 i pravdu Tvoju gde se sve zaboravlja? 1
13Ali ja, Gospode, k Tebi vičem, 2 i jutrom molitva moja sreta Te. 1
14Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, 2 i odvraćaš lice svoje od mene? 1
15Mučim se i izdišem od udaraca, 2 podnosim strahote Tvoje, 2 bez nadanja sam. 1
16Gnev Tvoj stiže me, 2 strahote Tvoje razdiru me. 1
17Opteču me svaki dan kao voda, 2 stežu me odsvuda. 1
18Udaljio si od mene druga i prijatelja; 2 poznanici moji sakrili su se u mrak.