Isaiah 1
1Utvara Isaije sina Amosovog, koju vide za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinih. 1
2Čujte, nebesa, i slušaj, zemljo; 2 jer Gospod govori: 1 Sinove odgojih i podigoh, 2 a oni se okrenuše od mene. 1
3Vo poznaje gospodara svog 2 i magarac jasle gospodara svog, 1 a Izrailj ne poznaje, 2 narod moj ne razume. 1
4Da grešnog naroda! 2 Naroda ogrezlog u bezakonju! 1 Semena zlikovačkog, 2 sinova pokvarenih! 1 Ostaviše Gospoda, 2 prezreše Sveca Izrailjevog, 2 odstupiše natrag. 1
5Što biste još bili bijeni 2 kad se sve više odmećete? 2 Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. 1
6Od pete do glave nema ništa zdravo, 2 nego uboj i modrice i rane gnojave, 2 ni isceđene ni zavijene ni uljem zablažene. 1
7Zemlja je vaša pusta, 2 gradovi vaši ognjem popaljeni; 1 vaše njive jedu tuđini na vaše oči, 2 i pustoš je kao što opustošavaju tuđini. 1
8I osta kći sionska kao koliba u vinogradu, 2 kao senica u gradini od krastavaca, 2 kao grad opkoljen. 1
9Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, 2 bili bismo kao Sodom, izjednačili bismo se s Gomorom. 1
10Čujte reč Gospodnju, knezovi sodomski, 2 poslušajte zakon Boga našeg, narode gomorski! 1
11Šta će mi mnoštvo žrtava vaših? 2 Veli Gospod. 1 Sit sam žrtava paljenica od ovnova 2 i pretiline od gojene stoke, 2 i ne marim za krv junčiju i jagnjeću i jareću. 1
12Kad dolazite da se pokažete preda mnom, 2 ko ište to od vas, da gazite po mom tremu? 1
13Ne prinosite više žrtve zaludne; 2 na kad gadim se; 1 a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine 2 ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. 1
14Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, 2 dosadiše mi, dodija mi podnositi. 1
15Zato kad širite ruke svoje, 2 zaklanjam oči svoje od vas; 1 i kad množite molitve, 2 ne slušam; 2 ruke su vaše pune krvi. 1
16Umijte se, očistite se, 2 uklonite zloću dela svojih ispred očiju mojih, 2 prestanite zlo činiti. 1
17Učite se dobro činiti, 2 tražite pravdu, 1 ispravljajte potlačenog, 2 dajite pravicu sirotoj, 2 branite udovicu. 1
18Tada dođite, veli Gospod, 2 pa ćemo se suditi: 1 ako gresi vaši budu kao skerlet, 2 postaće beli kao sneg; 1 ako budu crveni kao crvac, 2 postaće kao vuna. 1
19Ako hoćete slušati, 2 dobro zemaljsko ješćete. 1
20Ako li nećete, nego budete nepokorni, 2 mač će vas pojesti, 2 jer usta Gospodnja rekoše. 1
21Kako posta kurva verni grad? 2 Pun beše pravice, 1 pravda nastavaše u njemu, 2 a sada krvnici. 1
22Srebro tvoje posta troska, 2 vino tvoje pomeša se s vodom. 1
23Knezovi su tvoji odmetnici 2 i drugovi lupežima; 2 svaki miluje mito i ide za darovima; 1 sirotoj ne daju pravice, 2 i parnica udovička ne dolazi pred njih. 1
24Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, 2 silni Izrailjev: 1 Aha! Razračunaću se sa protivnicima svojim, 2 i osvetiću se neprijateljima svojim. 1
25I okrenuću ruku svoju na te, 2 i sažeći ću troske tvoje da te prečistim, 2 i ukloniću sve olovo tvoje. 1
26I postaviću ti opet sudije kao pre, 2 i savetnike kao ispočetka; 1 tada ćeš se zvati grad pravedni, 2 grad verni. 1
27Sion će se otkupiti sudom, 2 i pravdom oni koji se u nj vrate. 1
28A odmetnici i grešnici svi će se satrti, 2 i koji ostavljaju Gospoda, izginuće. 1
29Jer ćete se posramiti od gajeva koje želeste, 2 i zastideti se od vrtova koje izabraste. 1
30Jer ćete biti kao hrast kome opada lišće 2 i kao vrt u kome nema vode. 1
31I biće junak kao kučine 2 i delo njegovo kao iskra, 1 i oboje će se zapaliti, 2 i neće biti nikoga da ugasi.