Isaiah 40
1Tešite, tešite narod moj, 2 govori Bog vaš. 1
2Govorite Jerusalimu ljubazno, 2 i javljajte mu da se navršio rok njegov, 2 da mu se bezakonje oprostilo, 1 jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grehe svoje. 1
3Glas je nekoga koji viče: 2 Pripravite u pustinji put Gospodnji, 2 poravnite u pustoši stazu Bogu našem. 1
4Sve doline neka se povise, 2 i sve gore i bregovi neka se slegnu, 1 i što je krivo neka bude pravo, 2 i neravna mesta neka budu ravna. 1
5I javiće se slava Gospodnja, 2 i svako će telo videti; 1 jer usta Gospodnja govoriše. 1
6Glas govori: Viči. 2 I reče: Šta da vičem? 1 Da je svako telo trava 2 i sve dobro njegovo kao cvet poljski. 1
7Suši se trava, cvet opada kad duh Gospodnji dune na nj; 2 doista je narod trava. 1
8Suši se trava, cvet opada; 2 ali reč Boga našeg ostaje doveka. 1
9Izađi na visoku goru, Sione, 2 koji javljaš dobre glasove; 1 podigni silno glas svoj, Jerusalime, 2 koji javljaš dobre glasove; 2 podigni, ne boj se. 1 Kaži gradovima Judinim: 2 Evo Boga vašeg. 1
10Evo, Gospod Bog ide na jakog, 2 i mišica će Njegova ovladati njim; 1 evo plata je njegova kod Njega 2 i delo njegovo pred Njim. 1
11Kao pastir pašće stado svoje; 2 u naručje svoje sabraće jaganjce, 1 i u nedrima će ih nositi, 2 a dojilice će voditi polako. 1
12Ko je izmerio vodu grstima svojim 2 i nebesa premerio peđu? 1 Ko je merom izmerio prah zemaljski, 2 i gore izmerio na merila i bregove na poteg? 1
13Ko je upravljao Duhom Gospodnjim? 2 Ili Mu bio savetnik i naučio Ga? 1
14S kim se dogovarao 2 i ko Ga je urazumio i naučio putu suda, 2 i naučio Ga znanju i pokazao Mu put razuma? 1
15Gle, narodi su kao kap iz vedra, 2 i kao praška na merilima broje se; 1 gle, premešta ostrva kao prašak. 1
16Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, 2 i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu. 1
17Svi su narodi kao ništa pred Njim, 2 manje negoli ništa i taština vrede Mu. 1
18S kim ćete dakle izjednačiti Boga? 2 I kakvu ćete Mu priliku naći? 1
19Umetnik lije lik, 2 i zlatar ga pozlaćuje, 2 i verižice srebrne lije. 1
20A ko je siromah, te nema šta prineti, 2 bira drvo koje ne trune, 1 i traži veštog umetnika da načini rezan lik, 2 koji se ne pomiče. 1
21Ne znate li? Ne čujete li? 2 Ne kazuje li vam se od iskona? 2 Ne razumete li od temelja zemaljskih? 1
22On sedi nad krugom zemaljskim, 2 i njeni su Mu stanovnici kao skakavci; 1 On je razastro nebesa kao platno 2 i razapeo ih kao šator za stan. 1
23On obraća knezove u ništa, 2 sudije zemaljske čini da su kao taština. 1
24Kao da nisu posađeni ni posejani, 2 i kao da im se stablo nije ukorenilo u zemlji, 1 čim dune na njih, posahnu, 2 i vihor kao plevu raznese ih. 1
25S kim ćete me dakle izjednačiti 2 da bih bio kao on? 2 veli Sveti. 1
26Podignite gore oči svoje i vidite; 2 ko je to stvorio? 1 Ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, 2 i velike radi sile Njegove i jake moći ne izostaje nijedno? 1
27Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: 2 Sakriven je put moj od Gospoda, 2 i stvar moja ne izlazi pred Boga mog? 1
28Ne znaš li? 1 Nisi li čuo da Bog večni Gospod, 2 koji je stvorio krajeve zemaljske, 2 ne sustaje niti se utruđuje? 1 Razumu Njegovom nema mere. 1
29On daje snagu umornom, 2 i nejakom umnožava krepost. 1
30Deca se more i sustaju, 2 i mladići padaju; 1
31Ali koji se nadaju Gospodu, dobijaju novu snagu, 2 podižu se na krilima kao orlovi, 2 trče i ne sustaju, hode i ne more se.