Isaiah 29
1Teško Arilu, 2 Arilu, gradu gde je stajao David. 1 Dodajte godinu na godinu, 2 neka kolju žrtve praznične. 1
2Ali ću pritesniti Arila, 2 i biće žalost i tuga, 2 jer će mi biti kao Aril. 1
3Jer ću te opkoliti vojskom, 2 i stegnuću te opkopima 2 i podignuću suprot tebi kule. 1
4Te ćeš oboren govoriti sa zemlje 2 i iz praha ćeš mucati, 1 i glas će ti biti sa zemlje kao u bajača 2 i iz praha ćeš šapćući govoriti. 1
5A mnoštvo neprijatelja tvojih biće kao sitan prah 2 i mnoštvo nasilnika kao pleva kad se razmeće; 1 i to će biti začas, iznenada. 2
6Gospod nad vojskama pohodiće ga gromom i trusom i hukom velikom, 2 vihorom i burom i plamenom ognjenim koji proždire. 1
7I mnoštvo svih naroda koji vojuju na Aril 2 i svi koji udaraju na nj i na zidove njegove 1 i koji ga pritešnjuju, 2 biće kao utvara noćna u snu. 1
8Biće kao kad gladan sni da jede, 2 pa kad se probudi a duša mu prazna; 1 ili kad sni žedan da pije, 2 pa kad se probudi, a on iznemogao i duša mu žedna; 1 tako će biti mnoštvo svih naroda što vojuju na goru sionsku. 1
9Stanite i čudite se; 2 vapijte i vičite: 1 Pijani su, ali ne od vina; 2 posrću, ali ne od silovitog pića. 1
10Jer je Gospod izlio na vas duh tvrdog sna 2 i zatvorio vam oči, 1 oslepio proroke i videoce, 2 glavare vaše.
11I svaka utvara biće vam kao reči u zapečaćenoj knjizi, koju daju čoveku koji zna čitati govoreći: Čitaj to; a on reče: Ne mogu, jer je zapečaćeno.
12Ili da daju knjigu onom koji ne zna čitati govoreći: Čitaj to; a on reče: Ne znam čitati. 1
13Zato reče Gospod: 1 Što se ovaj narod približuje ustima svojim 2 i usnama svojim poštuje me, 1 a srce im daleko stoji od mene, 2 i strah kojim me se boje zapovest je ljudska kojoj su naučeni, 1
14Zato ću evo još raditi čudesno s tim narodom, 2 čudesno i divno, 1 i mudrost mudrih njegovih poginuće 2 i razum razumnih nestaće. 1
15Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda nameru, 2 koji rade u mraku i govore: 2 Ko nas vidi? I ko nas zna? 1
16Naopake misli vaše nisu li kao kao lončarski? 2 Govori li delo za onog koji ga je načinio: Nije me načinio? 2 I lonac govori li za onog koji ga je načinio: Ne razume? 1
17Neće li se doskora i Livan pretvoriti u polje, 2 i polje se uzimati za šumu? 1
18I u taj će dan gluvi čuti reči u knjizi, 2 i iz tame i mraka videće oči slepih. 1
19I krotki će se veoma radovati u Gospodu, 2 i ništi između ljudi veseliće se sa Sveca Izrailjevog. 1
20Jer nasilnika neće biti, 2 i nestaće podsmevača, 2 i istrebiće se svi koji gledaju da čine bezakonje, 1
21Koji okrivljuju čoveka za reč, 2 i meću zamku onom koji kara na vratima, 2 i obaraju pravednog lažju.
22Zato Gospod, koji je otkupio Avrama, ovako govori za dom Jakovljev: 1 Neće se više Jakov postideti, 2 niti će mu lice pobledeti. 1
23Jer kad vidi usred sebe decu svoju, delo ruku mojih, 2 tada će oni svetiti ime moje, 1 svetiće Sveca Jakovljevog 2 i bojaće se Boga Izrailjevog. 1
24I koji lutaju duhom orazumiće se, 2 i vikači će primiti nauku.