Isaiah 41
1Umuknite preda mnom, ostrva; 2 i narodi neka se potkrepe, 1 neka pristupe, i tada neka kažu: 2 Hajdemo da se sudimo. 1
2Ko je podigao pravdu s istoka? 2 Ko je dozvao da ide za njim ustopce? 1 Ko joj je pokorio narode 2 i dao joj vlast nad carevima 1 i učinio te su kao prah maču njenom 2 i kao razvejana pleva luku njenom? 1
3Pogna ih, prođe mirno putem, 2 kojim ne beše hodao nogama svojim. 1
4Ko je uradio i učinio to? 2 I zove naraštaje od iskona? 1 Ja, Gospod, 2 prvi i poslednji, ja isti. 1
5Videše ostrva i uplašiše se, 2 krajevi zemaljski zadrhtaše, 2 približiše se i dođoše. 1
6Jedan drugom pomagaše, 2 i bratu svom govoraše: Budi hrabar. 1
7Drvodelja hrabraše zlatara: 2 koji kleplje hrabraše onog koji kuje na nakovnju, 1 govoreći: Dobro je za spajanje. 2 I pritvrđivaše klincima da se ne pomiče. 1
8Ali ti, Izrailju, slugo moj; 2 Jakove, koga izabrah, 2 seme Avrama prijatelja mog; 1
9Ti, koga uzeh s krajeva zemaljskih, 2 i između izabranih njenih dozvah te, 1 i rekoh ti: Ti si moj sluga, 2 ja te izabrah, i ne odbacih tebe; 1
10Ne boj se, jer sam ja s tobom; 2 ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; 1 ukrepiću te i pomoći ću ti, 2 i podupreću te desnicom pravde svoje. 1
11Gle, postideće se i posramiće svi koji se ljute na tebe; 2 biće kao ništa i izginuće protivnici tvoji. 1
12Potražićeš suparnike svoje, 2 ali ih nećeš naći, biće kao ništa, 2 i koji vojuju na te, nestaće ih. 1
13Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, 2 i kažem ti: Ne boj se, ja ću ti pomagati. 1
14Ne boj se, crviću Jakovljev, narodiću Izrailjev, 2 ja ću ti pomagati, 2 govori Gospod i Izbavitelj tvoj, Svetac Izrailjev. 1
15Gle, učiniću te da budeš kao sprava za vršenje nova sa zupcima: 2 vreći ćeš gore i satrćeš ih, 2 i brda ćeš obratiti u plevu. 1
16Vijaćeš ih, i vetar će ih odneti 2 i vihor će ih rasuti, 1 a ti ćeš se veseliti u Gospodu 2 i hvalićeš se Svecem Izrailjevim. 1
17Siromahe i uboge, 2 koji traže vode a nje nema, 2 kojima se jezik osušio od žeđi, 1 njih ću uslišiti ja Gospod, 2 ja Bog Izrailjev neću ih ostaviti. 1
18Otvoriću reke na visovima, 2 i izvore usred dolina, 1 pustinju ću obratiti u jezero vodeno, 2 i suvu zemlju u izvore vodene. 1
19Posadiću u pustinji kedar, sitim, mirtu i maslinu; 2 posadiću u pustoj zemlji jelu, brest i šimšir, 1
20Da vide i poznaju i da promisle i razumeju 2 da je to uradila ruka Gospodnja, 2 i Svetac Izrailjev da je to stvorio. 1
21Iznesite parbu svoju, veli Gospod, 2 pokažite razloge svoje, veli car Jakovljev. 1
22Neka dođu i neka nam objave šta će biti; 1 objavite nam šta je prvo bilo, 2 da promislimo i poznamo šta će biti iza toga; 1 ili kažite nam šta će biti unapredak. 1
23Kažite šta će biti posle, 2 i poznaćemo da ste bogovi; 1 ili učinite šta dobro ili zlo, 2 i divićemo se i gledati svi. 1
24Gle, vi niste ništa, i delo vaše nije ništa; 2 koji vas izbira, gad je. 1
25Podigoh jednog sa severa, i doći će; 2 od istoka sunčanog prizvaće ime moje, 1 stupaće po glavarima kao po kalu 2 i kao što lončar gazi blato. 1
26Ko je objavio od iskona, da bismo znali, 2 ili od starina, da bismo rekli: Istina je? 1 Ali nema nikoga da bi objavio, 2 niti ima koga da je napred kazao, 2 niti ima koga da bi čuo reči vaše. 1
27Ja prvi Sionu kažem: Eto, eto toga. 2 U Jerusalimu ću dati ko će javljati dobre glasove. 1
28Jer pogledam, ali nema nikoga, 2 nema među njima nijednoga ko bi savetovao; 2 pitam ih, ali ne odgovaraju ni reči. 1
29Gle, svi su taština, ništa su dela njihova; 2 liveni su likovi njihovi vetar i ništavilo.