Isaiah 30
1Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, 2 koji sastavljaju namere koje nisu od mene, 1 zaklanjaju se za zaklon koji nije od mog Duha, 2 da domeću greh na greh; 1
2Koji silaze u Misir ne pitajući šta ću ja reći, 2 da se ukrepe silom Faraonovom 2 i da se zaklone pod senkom misirskom. 1
3Jer će vam sila Faraonova biti na sramotu, 2 i zaklon pod senkom misirskom na porugu. 1
4Jer knezovi njegovi biše u Soanu, 2 i poslanici njegovi dođoše u Hanes. 1
5Ali će se svi posramiti s naroda, 2 koji im neće pomoći, 1 niti će im biti na korist ni na dobit, 2 nego na sramotu i na porugu.
6Tovar će biti na stoci južnoj: 1 u zemlju gde je nevolja i muka, 2 gde su lavovi i lavići, 2 guje i zmajevi ognjeni krilati, 1 odneće blago svoje magarcima na ramenima 2 i bogatstvo svoje kamilama na grbama, 2 k narodu koji neće pomoći. 1
7Jer će Misirci uzalud i naprazno pomagati; 1 zato vičem o tom: 2 jačina im je da sede s mirom. 1
8Sada idi, napiši ovo pred njima na daščicu, 2 napiši u knjigu, 1 da ostane za vremena koja će doći, 2 doveka; 1
9Jer su narod nepokoran, 2 sinovi lažljivi, 2 sinovi koji neće da slušaju zakon Gospodnji; 1
10Koji govore videocima: 2 Nemojte viđati, 1 i prorocima: 2 Nemojte nam prorokovati šta je pravo, 1 govorite nam mile stvari, 2 prorokujte prevaru; 1
11Svrnite s puta, odstupite od staze, 2 neka nestane ispred nas Svetac Izrailjev. 1
12Zato ovako veli Svetac Izrailjev: 1 Kad odbacujete ovu reč, 2 i uzdate se u prevaru i opačinu 2 i na nju se oslanjate, 1
13Zato će vam to bezakonje biti kao pukotina u zidu koji hoće da padne, 2 koja izdigne zid visoko, te se naglo ujedanput obori. 1
14I razbiće ga kao što se razbija razbijen sud lončarski, 2 ne žali se, 1 te se ne nađe ni crepa kad se razbije 2 da uzmeš oganj s ognjišta ili da zahvatiš vodu iz jame. 1
15Jer ovako govori Gospod Gospod, Svetac Izrailjev: 1 Ako se povratite i budete mirni, 2 izbavićete se, 1 u miru i uzdanju biće sila vaša; 2 ali vi nećete. 1
16Nego govorite: 1 Ne; nego ćemo na konjima pobeći. 2 Zato ćete bežati. 1 Pojahaćemo brze konje. 2 Zato će biti brži koji će vas terati. 1
17Bežaće vas hiljadu kad jedan poviče; 2 kad poviču petorica, bežaćete svi, 1 dok ne ostanete kao okresano drvo navrh gore 2 i kao zastava na humu. 1
18A zato čeka Gospod da se smiluje na vas, 2 i zato će se uzvisiti da vas pomiluje; 1 jer je Gospod pravedan Bog; 2 blago svima koji Ga čekaju.
19Jer će narod nastavati u Sionu, u Jerusalimu; nećeš više plakati, doista će te pomilovati kad povičeš; čim te čuje, odazvaće ti se.
20Premda će vam Gospod dati hleb tužni i vodu nevoljničku; ali ti se više neće uzimati učitelji tvoji, nego će oči tvoje gledati učitelje tvoje,
21i uši će tvoje slušati reč iza tebe gde govori: To je put, idite njim, ako biste svrnuli nadesno ili nalevo.
22I oprznićete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odelo likova livenih, i bacićete ih kao nečistoću, i reći ćeš im: Odlazite.
23I daće dažd semenu tvom koje poseješ na njivi, i hleb od roda zemaljskog biće obilat i sit; tada će stoka tvoja pasti na paši prostranoj.
24Volovi i magarci, što rade zemlju, ješće čistu zob ovejanu lopatom i rešetom.
25I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biće izvori i potoci, kad bude pokolj veliki, kad popadaju kule.
26I svetlost će mesečeva biti kao svetlost sunčeva, a svetlost će sunčeva biti sedam puta veća, kao svetlost od sedam dana, kad Gospod zavije ulom narodu svom i isceli rane koje mu je zadao. 1
27Gle, ime Gospodnje ide izdaleka, 2 gnev Njegov gori i vrlo je težak; 1 usne su Mu pune ljutine 2 i jezik Mu je kao oganj koji sažiže. 1
28A Duh Mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, 2 da raseje narode da odu u ništa, 1 i biće u čeljustima narodima uzda 2 koja će ih goniti da lutaju.
29Pevaćete kao noću uoči praznika, i veselićete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k steni Izrailjevoj,
30i Gospod će pustiti da se čuje slava glasa Njegovog, i pokazaće kako maše rukom svojom s ljutim gnevom i plamenom ognjenim koji proždire, s rasapom i sa silnim daždem i s gradom.
31Jer će se od glasa Gospodnjeg prepasti Asirac, koji je bio palicom.
32I kuda god prođe palica pouzdana, kojom će Gospod navaliti na nj, biće bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaće na njih.
33Jer je već pripravljen Tofet, i samom caru pripravljen je, načinio je dubok i širok; mesta, ognja i drva ima mnogo; dah Gospodnji kao potok sumporni upaliće ga.