Isaiah 57
1Pravednik mre, i niko ne mari; 2 i pobožni se ljudi uzimaju, 2 a niko se ne seća da se pred zlo uzima pravednik; 1
2Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj 2 ko god hodi pravim putem. 1
3A vi sinovi vračarini, 2 rode kurvarski, koji se kurvate, 2 pristupite ovamo. 1
4Kim se rugate? 2 Na koga razvaljujete usta i plazite jezik? 2 Niste li sinovi prestupnički, seme lažno? 1
5Koji se upaljujete za lugovima, 2 pod svakim zelenim drvetom, 1 koljete sinove svoje u potocima, 2 pod vrletima kamenim. 1
6Deo ti je među glatkim kamenjem potočnim; 2 to je, to je tvoj deo; 1 njemu liješ naliv svoj, prinosiš dar; 2 time li ću se umiriti? 1
7Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; 2 i onamo izlaziš da prineseš žrtvu. 1
8I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; 2 odstupivši od mene otkrivaš se, 1 i izašavši gore širiš odar svoj, 2 ugovaraš s njima, 1 mila ti je postelja njihova, 2 gde ugledaš mesto. 1
9Ideš k caru s uljem, 2 s mnogim mirisima svojim; 1 šalješ poslanike svoje daleko 2 i ponižuješ se do groba. 1
10Od dalekog puta svog umorna ne kažeš: Zaludu. 2 Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ. 1
11I od koga si se uplašila 2 i koga si se pobojala, 1 te si slagala 2 i nisi se mene opominjala niti si marila? 1 Što ja ćutah odavna, 2 zato li me se ne bojiš? 1
12Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja dela; 2 ali ti neće pomoći. 1
13Kad staneš vikati, 2 neka te izbave oni koje si sabrala; 1 ali će ih sve vetar odneti, 2 i uzeće ih taština. 1 Ali ko se u me uzda, 2 naslediće zemlju i dobiće svetu goru moju. 1
14I reći će se: 1 Poravnite, poravnite, pripravite put, 2 uklonite smetnje s puta naroda mog. 1
15Jer ovako govori Visoki i uzvišeni, 2 koji živi u večnosti, kome je ime Sveti: 1 Na visini i u svetinji stanujem 2 i s onim ko je skrušenog srca i smernog duha 2 oživljujući duh smernih i oživljujući srce skrušenih. 1
16Jer se neću jednako preti 2 niti ću se doveka gneviti, 1 jer bi iščezao preda mnom duh 2 i duše koje sam stvorio. 1
17Za bezakonje lakomosti njegove razgnevih se, 2 i udarih ga, sakrih se i razgnevih se, 2 jer odmetnuvši se otide putem srca svog. 1
18Vidim puteve njegove, ali ću ga isceliti, 2 vodiću ga i daću opet utehu njemu i njegovima koji tuže. 1
19Ja stvaram plod usnama: 2 mir, mir onome ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, 2 i isceliću ga. 1
20A bezbožnici su kao more uskolebano, 2 koje se ne može umiriti 2 i voda njegova izmeće nečistoću i blato. 1
21Nema mira bezbožnicima, 2 veli Bog moj.