Isaiah 22
1Breme dolini viđenja. 1 Šta ti je te si sva izašla na krovove? 1
2Grade puni vike i vreve, 2 grade veseli! 1 Tvoji pobijeni nisu pobijeni mačem 2 niti pogiboše u boju. 1
3Glavari tvoji uzmakoše svikoliki, 2 povezaše ih strelci; 1 šta se god nađe tvojih, svi su povezani, 2 ako i pobegoše daleko. 1
4Zato rekoh: 1 Prođite me se, da plačem gorko; 2 ne trudite se da me tešite za pogiblju kćeri naroda mog. 1
5Jer je ovo dan muke i potiranja i smetnje 2 od Gospoda, Gospoda nad vojskama, 2 u dolini viđenja; 1 obaliće zid, 2 i vika će biti do gore. 1
6I Elam uze Tul, 2 s kolima ljudi i s konjicima, 2 i Kir istače štit. 1
7I krasne doline tvoje napuniše se kola, 2 i konjici se namestiše pred vratima. 1
8I odastre se zastirač Judin; i pogledao si u to vreme na oružje u kući šumskoj.
9I videste da je mnogo proloma na gradu Davidovom, i sabraste vodu u donjem jezeru.
10I izbrojaste kuće jerusalimske, i razvaliste kuće da utvrdite zid.
11I načiniste jaz među dva zida za vodu iz starog jezera; ali ne pogledaste na Onog koji je to učinio i ne obazreste se na Onog koji je to odavno spremio. 1
12I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan 2 da plačete i ridate 2 i da skubete kose i pripašete kostret; 1
13A gle, radost i veselje, 2 ubijaju goveda, kolju ovce, 2 jedu meso i piju vino 1 govoreći: 2 Jedimo i pijmo, 2 jer ćemo sutra umreti. 1
14Ali Gospod nad vojskama javi mi: 1 Neće vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, 2 veli Gospod, Gospod nad vojskama.
15Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: Idi k onom rizničaru, k Somni, upravitelju dvorskom,
16i reci mu: Šta ćeš ti tu? I ko ti je tu, te si tu istesao sebi grob? Istesao si sebi grob na visokom mestu i spremio si sebi stan u kamenu.
17Evo, čoveče, Gospod će te baciti daleko i zatrpaće te.
18Zavitlaće te i hititi kao loptu u zemlju prostranu; onde ćeš umreti i onde će biti kola slave tvoje, sramoto domu gospodara svog;
19i svrći ću te s mesta tvog, i isteraću te iz službe tvoje.
20I u to vreme pozvaću slugu svog Elijakima sina Helkijinog;
21i obući ću mu tvoju haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju ću mu vlast dati u ruku, i biće otac Jerusalimljanima i domu Judinom.
22I metnuću mu ključ od doma Davidovog na rame: kad on otvori, neće niko zatvoriti, i kad on zatvori, neće niko otvoriti.
23I kao klin uglaviću ga na tvrdom mestu, i biće presto slave domu oca svog;
24i o njemu će se vešati sva slava doma oca njegovog, sinova i unuka, svakojaki sudovi, i najmanji, i čaše i mehovi.
25U to vreme, veli Gospod nad vojskama, pomeriće se klin uglavljen na tvrdom mestu, i izvadiće se i pašće, i teža što je na njemu propašće; jer Gospod reče.