Isaiah 5
1Zapevaću sada dragom svom 2 pesmu dragog svog o vinogradu njegovom. 1 Dragi moj ima vinograd na rodnom brdašcetu. 1
2I ogradi ga, i otrebi iz njega kamenje, 2 i nasadi ga plemenitom lozom, 1 i sazida kulu usred njega, 2 i iskopa pivnicu u njemu, 1 i počeka da rodi grožđem, 2 a on rodi vinjagom. 1
3Pa sada, stanovnici jerusalimski 2 i ljudi Judejci, 1 sudite između mene i vinograda mog. 1
4Šta je još trebalo činiti vinogradu mom 2 šta mu ne učinih? 1 Kad čekah da rodi grožđem, 2 zašto rodi vinjagom? 1
5Sada ću vam kazati šta ću učiniti vinogradu svom. 2 Oboriću mu ogradu, neka opusti; 2 razvaliću mu zid, neka se pogazi; 1
6Uparložiću ga, neće se rezati ni kopati, 2 nego će rasti čkalj i trnje, 1 i zapovediću oblacima da ne puštaju više dažd na nj. 1
7Da, vinograd je Gospoda nad vojskama dom Izrailjev, 2 i ljudi su Judejci mili sad Njegov; 1 On čeka sud, a gle nasilja, 2 čeka pravdu, a gle vike. 1
8Teško onima koji sastavljaju kuću s kućom, 2 i njivu na njivu nastavljaju, 1 da već ne bude mesta 2 i vi sami ostanete u zemlji. 1
9Od Gospoda nad vojskama čuh: 2 Mnoge kuće opusteće, 1 u velikim i lepim neće biti nikoga. 1
10Jer će deset rala vinograda dati jedan vat, 2 i gomer semena daće efu. 1
11Teško onima koji rane, te idu na silovito piće 2 i ostaju do mraka dok ih vino raspali. 1
12I na gozbama su im gusle i psaltiri 2 i bubnji i svirale i vino; 1 a ne gledaju na dela Gospodnja 2 i ne vide rad ruku Njegovih. 1
13Zato se narod moj odvede u ropstvo 2 što ne znaju, 1 i koje poštuje gladuju, 2 i ljudstvo njegovo gine od žeđi. 1
14Zato se raširio grob 2 i razvalio ždrelo svoje preveć, 1 i sići će u nj slava njegova i mnoštvo njegovo 2 i vreva njegova i koji se vesele u njemu. 1
15I pognuće se prost čovek, 2 i visoki će se poniziti, 2 i ponosite oči oboriće se; 1
16Gospod nad vojskama uzvisiće se sudom, 2 i Bog Sveti posvetiće se pravdom. 1
17I jaganjci će pasti po svom običaju, 2 i došljaci će jesti s pustih mesta pretilinu. 1
18Teško onima koji vuku bezakonje uzicama od taštine, 2 i greh kao užem kolskim, 1
19Koji govore: Neka pohita, 2 neka brzo dođe delo Njegovo, 2 da vidimo, 1 i neka se približi 2 i dođe šta je naumio Svetac Izrailjev, 2 da poznamo. 1
20Teško onima koji zlo zovu dobro, 2 a dobro zlo, 1 koji prave od mraka svetlost, 2 a od svetlosti mrak, 1 koji prave od gorkog slatko 2 a od slatkog gorko. 1
21Teško onima koji misle da su mudri, 2 i sami su sebi razumni. 1
22Teško onima koji su jaki piti vino 2 i junaci u mešanju silovitog pića. 1
23Koji pravdaju bezbožnika za poklon, 2 a pravednima uzimaju pravdu. 1
24Zato kao što oganj proždire strnjiku 2 i slama nestaje u plamenu, 1 tako će koren njihov biti kao trulež 2 i cvet njihov otići će kao prah, 1 jer odbaciše zakon Gospoda nad vojskama 2 i prezreše reč Sveca Izrailjevog. 1
25Zato se raspali gnev Gospodnji na narod Njegov, 2 i mahnuv rukom svojom na nj udari ga da se gore zadrmaše 2 i mrtva telesa njegova biše kao blato po ulicama. 1 Kod svega toga gnev se Njegov ne odvrati, 2 nego je ruka Njegova još podignuta. 1
26I podignuće zastavu narodima dalekim, 2 i zazviždaće im s kraja zemlje; 2 i gle, oni će doći odmah, brzo. 1
27Neće biti među njima umornog ni sustalog, 2 ni dremljivog ni sanjivog, 1 nikome se neće raspasati pojas oko njega, 2 niti će se kome otkinuti remen na obući. 1
28Strele će im biti oštre, 2 i svi lukovi njihovi zapeti; 1 kopita u konja njihovih biće kao kremen 2 i točkovi njihovi kao vihor. 1
29Rika će im biti kao u lava, 2 i rikaće kao lavići; 1 bučaće i ugrabiće plen i odneti ga, 2 i neće biti nikoga da otme. 1
30Bučaće nad njim u to vreme kao što more buči. 1 Tada će pogledati na zemlju, 2 a to mrak i strah, 2 i svetlost će se pomračiti nad pogiblju njihovom.