Isaiah 59
1Gle, nije okraćala ruka Gospodnja 2 da ne može spasti, 1 niti je otežalo uho Njegovo 2 da ne može čuti. 1
2Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim, 2 i gresi vaši zakloniše lice Njegovo od vas, da ne čuje. 1
3Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju 2 i prsti vaši bezakonjem; 1 usne vaše govore laž 2 i jezik vaš izriče opačinu. 1
4Nema nikoga da viče za pravdu, 2 niti ima da se pre za istinu; 1 uzdaju se u ništavilo, i govore laž; 2 začinju nevolju, i rađaju muku. 1
5Nose jaja aspidina 2 i tkaju paučinu; 1 ko pojede jaje njihovo umre, 2 i ako koje razbije, izađe guja. 1
6Platno njihovo nije za haljine, 2 niti će se oni odenuti svojim poslom; 1 posao je njihov bezakonje 2 i u rukama je njihovim nasilje. 1
7Noge im trče na zlo 2 i brze su na prolivanje krvi prave; 1 misli su njihove bezakonje; 2 na putevima je njihovim pustoš i rasap. 1
8Put mirni ne znaju, 2 i na putevima njihovim nema pravde; 1 načinili su sebi krive staze; 2 ko god ide po njima, ne zna za mir. 1
9Zato je sud daleko od nas, 2 i pravda ne dolazi do nas; 1 čekamo videlo, a ono, eto mrak; 2 svetlost, a ono hodimo po tami. 1
10Pipamo kao slepci zid, 2 kao oni koji nemaju očiju pipamo; 1 spotičemo se u podne kao u sumračje; 2 u obilju smo kao mrtvi. 1
11Ričemo svikoliki kao medvedi, 2 i jednako učemo kao golubice; 1 čekamo sud, a njega nema, 2 spasenje, a ono je daleko od nas. 1
12Jer se prestupi naši umnožiše pred Tobom 2 i gresi naši svedoče na nas; 1 jer su prestupi naši kod nas 2 i bezakonja svoja znamo, 1
13Da neveru učinismo i slagasmo Gospodu, 2 i odstupismo od Boga svog, 1 govorismo o nasilju i odmetu, da, 2 sastavljasmo i iznosismo iz srca reči lažne. 1
14Zato sud odstupi natrag, 2 i pravda stoji daleko; 1 jer istina pade na ulici 2 i pravda ne može da prođe. 1
15I istine je nestalo, 2 i ko se uklanja od zla, postaje plen. 1 To vide Gospod, 2 i ne bi Mu milo što nema suda. 1
16I vide gde nema čoveka, 2 i začudi se što nema posrednika; 1 zato učini Mu spasenje mišica Njegova, 2 i pravda Njegova podupre Ga. 1
17Jer se obuče u pravdu kao u oklop, 2 i šlem spasenja metnu na glavu; 1 odenu se osvetom kao odelom, 2 i ogrte se revnošću kao plaštem. 1
18Po delima, po delima da vrati 2 gnev protivnicima svojim, 1 platu neprijateljima svojim, 2 ostrvima da plati. 1
19I bojaće se imena Gospodnjeg sa zapada, 2 i slave Njegove s istoka sunčanog; 1 jer će neprijatelj navaliti kao reka, 2 a Duh će Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu. 1
20I doći će Izbavitelj u Sion 2 i k onima od Jakova koji se obraćaju od greha, 2 veli Gospod.
21A ovo će biti zavet moj s njima, veli Gospod: Duh moj, koji je u tebi, i reči moje, koje metnuh u usta tvoja, neće otići od usta tvojih ni od usta semena tvog, ni od usta semena semena tvog, veli Gospod, odsele i doveka.