Isaiah 2
1Reč koja dođe u utvari Isaiji sinu Amosovom za Judu i za Jerusalim. 1
2Biće u potonja vremena gora doma Gospodnjeg 2 utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, 2 i sticaće se k njoj svi narodi. 1
3I ići će mnogi narodi govoreći: 2 Hodite da idemo na goru Gospodnju, 2 u dom Boga Jakovljevog, 1 i učiće nas svojim putevima, 2 i hodićemo stazama Njegovim. 1 Jer će iz Siona izaći zakon, 2 i reč Gospodnja iz Jerusalima. 1
4I sudiće među narodima, 2 i karaće mnoge narode, 1 te će raskovati mačeve svoje na raonike, 2 i koplja svoja na srpove, 1 neće dizati mača narod na narod, 2 niti će se više učiti boju. 1
5Dome Jakovljev, 2 hodi da idemo po svetlosti Gospodnjoj. 1
6Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, 2 jer su puni zala istočnih 1 i gataju kao Filisteji, 2 i mili su im sinovi tuđinski. 1
7I zemlja je njihova puna srebra i zlata, 2 i blagu njihovom nema kraja; 1 zemlja je njihova puna konja, 2 i kolima njihovim nema kraja. 1
8Puna je zemlja njihova idola; 2 delu ruku svojih klanjaju se, 2 što načiniše prsti njihovi. 1
9I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; 2 nemoj im oprostiti. 1
10Uđi u stenu, i sakrij se u prah 2 od straha Gospodnjeg i od slave veličanstva Njegovog. 1
11Ponosite oči čovečje poniziće se, 2 i visina ljudska ugnuće se, 2 a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. 1
12Jer će doći dan Gospoda nad vojskama 2 na sve ohole i ponosite 1 i na svakog koji se podiže, 2 te će biti poniženi, 1
13I na sve kedre livanske 2 velike i visoke 2 i na sve hrastove vasanske, 1
14I na sve gore visoke 2 i na sve humove izdignute, 1
15I na svaku kulu visoku 2 i na svaki zid tvrdi, 1
16I na sve lađe tarsiske 2 i na sve likove mile. 1
17Tada će se ponositost ljudska ugnuti 2 i visina se ljudska poniziti, 2 i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. 1
18I idola će nestati sasvim. 1
19I ljudi će ići u pećine kamene 2 i u rupe zemaljske 1 od straha Gospodnjeg 2 i od slave veličanstva Njegovog, 2 kad ustane da potre zemlju. 1
20Tada će baciti čovek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, 1 koje načini sebi da im se klanja, 2 krticama i slepim miševima, 1
21Ulazeći u raseline kamene 2 i u pećine kamene 1 od straha Gospodnjeg 2 i od slave veličanstva Njegovog, 2 kad ustane da potre zemlju. 1
22Prođite se čoveka, kome je dah u nosu; 2 jer šta vredi?