Isaiah 51
1Poslušajte me koji idete za pravdom, 2 koji tražite Gospoda; 1 pogledajte stenu iz koje ste isečeni, 2 i duboku jamu iz koje ste iskopani; 1
2Pogledajte Avrama, oca svog, 2 i Saru, koja vas je rodila, 1 kako ga inokosnog pozvah 2 i blagoslovih ga i umnožih ga. 1
3Jer će Gospod utešiti Sion, 2 utešiće sve razvaline njegove, 1 i pustinju njegovu učiniće da bude kao Edem 2 i pustoš njegova kao vrt Gospodnji, 1 radost će se i veselje nalaziti u njemu, 2 zahvaljivanje i pevanje. 1
4Poslušaj me, narode moj, 2 i čuj me, rode moj; 1 jer će zakon od mene izaći 2 i sud svoj postaviću da bude videlo narodima. 1
5Blizu je pravda moja, 2 izaći će spasenje moje, 2 i mišice će moje suditi narodima; 1 mene će ostrva čekati 2 i u moju će se mišicu uzdati. 1
6Podignite k nebu oči svoje 2 i pogledajte dole na zemlju; 1 jer će nebesa iščeznuti kao dim 2 i zemlja će kao haljina ovetšati, 2 i koji na njoj žive pomreće takođe; 1 a spasenje će moje ostati doveka, 2 a pravde moje neće nestati. 1
7Poslušajte me koji znate pravdu, 2 narode, kome je u srcu zakon moj. 1 Ne bojte se ruženja ljudskog 2 i od huljenja njihovog ne plašite se. 1
8Jer će ih moljac izjesti kao haljinu, 2 i kao vunu izješće ih crv; 1 a pravda moja ostaje doveka 2 i spasenje moje od kolena na koleno. 1
9Probudi se, probudi se, 2 obuci se u silu, mišico Gospodnja; 1 probudi se kao u staro vreme, 2 za naraštaja prošlih; 1 nisi li ti isekla Ravu i ranila zmaja? 1
10Nisi li ti isušila more, 2 vodu bezdana velikog, 1 od dubine morske načinila put 2 da prođu izbavljeni? 1
11Tako oni koje iskupi Gospod 2 neka se vrate i dođu u Sion pevajući, 2 i veselje večno neka bude nad glavom njihovom; 1 radost i veselje neka zadobiju, 2 a žalost i uzdisanje neka beži. 1
12Ja, ja sam utešitelj vaš; 2 ko si ti da se bojiš čoveka smrtnog 2 i sina čovečjeg, koji je kao trava? 1
13I zaboravio si Boga Tvorca svog, 2 koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju? 1 I jednako se bojiš svaki dan 2 gneva onog koji te pritešnjuje kad se sprema da zatire? 2 A gde je gnev onog koji pritešnjuje? 1
14Brzo će se oprostiti sužanj, 2 neće umreti u jami, 2 niti će biti bez hleba. 1
15Jer sam ja Gospod Bog tvoj, 2 koji raskidam more, 2 da valovi njegovi buče; 1 Gospod nad vojskama ime mi je. 1
16Ja ti metnuh u usta reči svoje 2 i senom ruke svoje zaklonih te, 1 da utvrdim nebesa i osnujem zemlju, 2 i kažem Sionu: Ti si moj narod. 1
17Probudi se, probudi se, 2 ustani, Jerusalime! 1 Koji si pio iz ruke Gospodnje čašu gneva Njegovog, 2 pio si, i talog iz strašne čaše ispio si. 1
18Od svih sinova koje je rodio 2 nijedan ga nije vodio, 1 i od svih sinova koje je othranio 2 nijedan ga nije prihvatio za ruku. 1
19Ovo te dvoje zadesi; 2 ko te požali? 1 Pustoš i rasap, i glad i mač; 2 ko će te utešiti? 1
20Sinovi tvoji obamrli leže po krajevima svih ulica 2 kao bivo u mreži 1 puni gneva Gospodnjeg, 2 i karanja Boga tvog. 1
21Zato čuj ovo, nevoljni, 2 i pijani, ne od vina. 1
22Ovako veli Gospod tvoj, 2 Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: 1 Evo uzimam iz tvoje ruke čašu strašnu, 2 talog u čaši gneva svog; 2 nećeš više piti. 1
23Nego ću je dati u ruke onima koji te muče, 2 koji govoriše duši tvojoj: 2 Sagni se da pređemo, 1 i ti si im podmetao leđa svoja da budu kao zemlja 2 i kao ulica onima koji prelaze.