Isaiah 31
1Teško onima koji idu u Misir za pomoć, 2 koji se oslanjaju na konje, 1 i uzdaju se u kola što ih je mnogo, 2 i u konjanike što ih je veliko mnoštvo, 1 a ne gledaju na Sveca Izrailjevog 2 i ne traže Gospoda. 1
2Ali je i on mudar, 2 i navući će zlo, 2 i neće poreći svoje reči, 1 nego će ustati na dom nevaljalih ljudi 2 i na one koji pomažu onima koji čine bezakonje. 1
3A Misirci su ljudi a ne Bog, 2 i konji su njihovi telo a ne Duh; 1 i zato će Gospod mahnuti rukom svojom, 2 te će pasti pomagač, 1 pašće i onaj kome pomaže, 2 i svi će zajedno poginuti. 1
4Jer ovako mi reče Gospod: 1 Kao što lav i lavić riče nad lovom svojim, 2 i ako se i sviče na nj mnoštvo pastira, 1 on se ne plaši od vike njihove 2 niti se pokorava na buku njihovu, 1 tako će Gospod nad vojskama sići 2 da vojuje za goru sionsku i za hum njen. 1
5Kao ptice krilima 2 Gospod će nad vojskama zaklanjati Jerusalim, 1 i zaklanjajući izbaviće, 2 i obilazeći sačuvaće.
6Vratite se k Njemu, od kog se sasvim odvrgoste, sinovi Izrailjevi!
7Jer će u onaj dan svaki odbaciti idole svoje srebrne, i zlatne svoje idole, koje vam ruke vaše načiniše na greh. 1
8I Asirac će pasti od mača ne čovečjeg, 2 i mač ne čovečji poješće ga, 1 i bežaće ispred mača, 2 i mladići će njegovi plaćati danak. 1
9I stena će njegova proći od straha, 2 i knezovi će se njegovi prepasti od zastave, 1 veli Gospod, 2 čiji je oganj na Sionu i peć u Jerusalimu.