Isaiah 44
1Ali sada čuj, Jakove, slugo moj, 2 i Izrailju, koga izabrah. 1
2Ovako veli Gospod, 2 koji te je stvorio 1 i sazdao od utrobe materine, 2 i koji ti pomaže: 1 ne boj se, slugo moj Jakove, 2 i mili, koga izabrah. 1
3Jer ću izliti vodu na žednoga 2 i potoke na suvu zemlju, 1 izliću Duh svoj na seme tvoje 2 i blagoslov svoj na tvoje natražje. 1
4I procvetaće kao u travi, 2 kao vrbe pokraj potoka. 1
5Ovaj će reći: Ja sam Gospodnji, 2 a onaj će se zvati po imenu Jakovljevom, 1 a drugi će se pisati svojom rukom Gospodnji, 2 i prezivaće se imenom Izrailjevim. 1
6Ovako govori Gospod 2 Car Izrailjev i Izbavitelj njegov, 2 Gospod nad vojskama: 1 ja sam prvi i ja sam poslednji, 2 i osim mene nema Boga. 1
7I ko kao ja oglašuje i objavljuje ovo, 2 ili mi uređuje otkako naselih stari narod? 1 Neka im javi šta će biti i šta će doći. 1
8Ne bojte se i ne plašite se; 2 nisam li ti davno kazao i objavio? 1 Vi ste mi svedoci; 2 ima li Boga osim mene? 1 Da, nema stene, ne znam ni jedne.
9Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svedoci da ne vide i ne razumeju, da bi se posramili.
10Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kakvu korist.
11Gle, svi će se drugovi njegovi posramiti, i umetnici više od drugih ljudi; neka se skupe svi i stanu, biće ih strah i posramiće se svi.
12Kovač kleštima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane.
13Drvodelja rasteže vrpcu i beleži crvenilom, teše i zaokružuje, i načinja kao lik čovečji, kao lepog čoveka, da stoji u kući.
14Seče sebi kedre, i uzima česevinu i hrast ili šta je najčvršće među drvećem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste.
15I biva čoveku za oganj, i uzme ga, te se greje; upali ga, te peče hleb; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na kolena pred njim.
16Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši pečenje, i biva sit, i greje se i govori: Aha, ogrejah se, videh oganj.
17A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na kolena i klanja se, i moli mu se i govori: Izbavi me, jer si ti bog moj.
18Ne znaju, niti razumeju, jer su im oči zaslepljene da ne vide, i srca, da ne razumeju.
19Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: Polovinu ovog spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh hleb, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li ću načiniti gad, i panju drvenom hoću li se klanjati?
20Takav se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti dušu svoju, niti reći: Nije li laž što mi je u desnici? 1
21Pamti to, Jakove i Izrailju, jer si moj sluga; 2 ja sam te sazdao, sluga si moj, 2 Izrailju, neću te zaboraviti. 1
22Rasuću kao oblak prestupe tvoje, 2 i grehe tvoje kao maglu; 1 vrati se k meni, 2 jer sam te izbavio. 1
23Pevajte, nebesa, jer Gospod učini, 2 podvikujte, nizine zemaljske, 2 popevajte, gore, šume i sva drva u njima, 1 jer izbavi Gospod Jakova 2 i proslavi se u Izrailju. 1
24Ovako govori Gospod, Izbavitelj tvoj, 2 koji te je sazdao od utrobe materine: 1 ja Gospod načinih sve: 2 razapeh nebo sam, rasprostreh zemlju sam sobom; 1
25Uništavam znake lažljivcima, 2 i vrače obezumljujem, 1 vraćam natrag mudrace, 2 i pretvaram mudrost njihovu u ludost; 1
26Potvrđujem reč sluge svog, 2 i navršujem savet glasnika svojih; 1 govorim Jerusalimu: Naselićeš se, 2 i gradovima Judinim: Sazidaćete se; 1 i pustoline njihove podignuću; 1
27Govorim dubini: Presahni 2 i isušiću reke tvoje; 1
28Govorim Kiru: Pastir si moj; 2 i izvršiće svu volju moju, 1 i kazaće Jerusalimu: Sazidaćeš se, 2 i crkvi: Osnovaćeš se.