Isaiah 42
1Evo sluge mog, koga podupirem, 2 izabranika mog, koji je mio duši mojoj; 1 metnuću Duh svoj na Njega, 2 sud narodima javljaće. 1
2Neće vikati ni podizati, 2 niti će se čuti glas Njegov po ulicama. 1
3Trsku stučenu neće prelomiti, 2 i sveštilo koje se puši neće ugasiti; 2 javljaće sud po istini. 1
4Neće Mu dosaditi, niti će se umoriti, 2 dokle ne postavi sud na zemlji, 2 i ostrva će čekati nauku Njegovu. 1
5Ovako govori Bog Gospod, 2 koji je stvorio nebesa i razapeo ih, 1 koji je rasprostro zemlju i šta ona rađa, 2 koji daje disanje narodu što je na njoj 2 i duh onima što hode po njoj: 1
6Ja Gospod dozvah Te u pravdi, 2 i držaću Te za ruku, i čuvaću Te, 2 i učiniću Te da budeš zavet narodu, videlo narodima; 1
7Da otvoriš oči slepima, 2 da izvedeš sužnje iz zatvora 2 i iz tamnice koji sede u tami. 1
8Ja sam Gospod, to je ime moje, 2 i slavu svoju neću dati drugom 2 ni hvalu svoju likovima rezanim. 1
9Evo, pređašnje dođe, 2 i ja javljam novo, 2 pre nego nastane kazujem vam. 1
10Pevajte Gospodu pesmu novu, 2 hvalu Njegovu od kraja zemlje, 1 koji se plavite po moru i sve što je u njemu, 2 ostrva i koji živite na njima. 1
11Pustinja i gradovi njeni, sela gde stanuje Kidar, 2 neka podignu glas, 1 neka pevaju koji žive po stenama, 2 neka klikuju savrh gora. 1
12Neka daju slavu Gospodu, 2 i hvalu Njegovu neka javljaju po ostrvima. 1
13Gospod će izaći kao junak, 2 podignuće revnost svoju kao vojnik, 1 vikaće i klikovati, 2 nadvladaće neprijatelje svoje. 1
14Ćutah dugo, činjah se gluv, ustezah se; 2 ali ću sada vikati kao žena kad se porađa, 2 i sve ću potrti i istrebiti. 1
15Opusteću gore i bregove, 2 i svaku travu na njima osušiću, 1 i od reka ću načiniti ostrva, 2 i jezera ću isušiti. 1
16I vodiću slepe putem koji nisu znali; 2 vodiću ih stazama koje nisu znali; 1 obratiću pred njima mrak u svetlost 2 i šta je neravno u ravno. 1 To ću im učiniti, 2 i neću ih ostaviti. 1
17Tada će se vratiti natrag i posramiti se koji se uzdaju u lik rezani, 2 koji govore likovima livenim: Vi ste naši bogovi. 1
18Čujte, gluvi; 2 progledajte, slepi, da vidite. 1
19Ko je slep osim sluge mog? 2 I ko je gluv kao poslanik moj koga šaljem? 1 Ko je slep kao Savršeni? 2 Ko je slep kao sluga Gospodnji? 1
20Gledaš mnogo, ali ne vidiš; 2 otvorene su ti uši, ali ne čuješ. 1
21Gospodu beše mio radi pravde Njegove, 2 učini zakon velikim i slavnim. 1
22A narod je oplenjen i potlačen, 2 svi su koliki povezani u pećinama 2 i sakriveni u tamnicama; 1 postaše plen, 2 a nema nikoga da bi izbavio; 1 postaše grabež, 2 a nema nikoga da bi rekao: Vrati. 1
23Ko između vas čuje ovo 2 i pazi i sluša za posle? 1
24Ko je dao Jakova da se potlači 2 i Izrailja otimačima? 1 Nije li Gospod, 2 kome zgrešismo? 1 Jer ne hteše hoditi putevima Njegovim 2 niti slušaše zakon Njegov. 1
25Zato izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, 2 i zapali ga unaokolo, ali on ne razume; 2 zapali ga, ali on ne mari.