Isaiah 16
1Šaljite jaganjce gospodaru zemaljskom, 2 od Sele do pustinje, 2 ka gori kćeri sionske. 1
2Jer će biti kćeri moavske na brodovima arnonskim 2 kao ptica koja luta, oterana s gnezda. 1
3Učini veće, narode, 2 načini sen u podne kao noć, 1 zakloni izagnane, 2 nemoj izdati begunce. 1
4Neka kod tebe borave izgnani moji, Moave; 2 budi im zaklon od pustošnika; 1 jer će nestati nasilnika, 2 prestaće pustošenje, 1 istrebiće se sa zemlje koji gaze druge. 1
5I utvrdiće se presto milošću, 2 i na njemu će sedeti jednako u šatoru Davidovom 1 koji će suditi i tražiti što je pravo 2 i biti brz da čini pravdu. 1
6Čusmo za oholost Moava vrlo ponositog, 2 za ponos njegov i oholost i obest njegovu; 1 laži njegove neće biti tvrde. 1
7Zato će ridati Moavac nad Moavcem, svi će ridati; 2 nad temeljima kir-aresetskim uzdisaćete jer su razvaljeni. 1
8I polja esevonska posušiše se 2 i čokot sivamski; 1 gospoda narodna potrše krasne loze njegove, 2 koje dosezahu do Jazira 2 i vijahu se po pustinji; 1 odvode njegove pružahu se 2 i prelažahu preko mora. 1
9Zato ću plakati plačem jazirskim za čokotom sivamskim; 2 zalivaću te suzama svojim, Esevone i Elealo, 2 jer pesma o letini tvojoj i o žetvi tvojoj pade. 1
10I nesta radosti i veselja s polja rodnog, 2 u vinogradima se ne peva ni podvikuje, 2 vina u kacama ne gazi gazilac; 1 učinih kraj pesmama. 1
11Zato utroba moja ječi kao gusle za Moavom, 2 i srce moje za Kir-Eresom.
12I kad se vidi da se umorio Moav na visini svojoj, ući će u svetinju svoju da se pomoli; ali ništa neće svršiti.
13Ovo je reč što reče Gospod za Moava davno.
14A sada veli Gospod govoreći: Do tri godine, kao što su godine najamničke, ološaće slava Moavova sa svim mnoštvom njegovim, i šta ostane biće vrlo malo i nejako.