Isaiah 46
1Pade Vil, izvali se Nevo; 2 likovi njihovi metnuše se na životinju i na stoku; 2 šta nosite, teško je, i umoriće. 1
2Izvališe se, padoše svi, 2 ne mogoše izbaviti tovar, 2 nego i sami odoše u ropstvo. 1
3Slušajte me, dome Jakovljev 2 i svi koji ste ostali od doma Izrailjevog, 1 koje nosim od utrobe, 2 koje držim od rođenja. 1
4I do starosti vaše ja ću biti isti, 2 i ja ću vas nositi do sedog veka; 1 ja sam stvorio i ja ću nositi, 2 ja ću vas nositi i izbaviću. 1
5S kim ćete me izjednačiti i uporediti? 2 Koga ćete mi uzeti za priliku da bi bio kao ja? 1
6Prosipaju zlato iz toboca 2 i mere srebro na merila, 1 plaćaju zlataru da načini od njega boga, 2 pred kojim padaju i klanjaju se. 1
7Meću ga na rame i nose ga, 2 i postavljaju ga na mesto njegovo, 2 te stoji i ne miče se s mesta svog; 1 ako ga ko zove, ne odziva se 2 niti ga izbavlja iz nevolje njegove. 1
8Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, 2 uzmite na um, prestupnici! 2
9Pamtite šta je bilo od starine; 1 jer sam ja Bog, i nema drugog Boga, 2 i niko nije kao ja, 1
10Koji od početka javljam kraj 2 i izdaleka šta još nije bilo; 1 koji kažem: namera moja stoji 2 i učiniću sve što mi je volja. 1
11Zovem s istoka pticu 2 i iz daleke zemlje čoveka 2 koji će izvršiti šta sam naumio. 1 Rekoh i dovešću to, 2 naumih i učiniću. 1
12Slušajte me, koji ste upornog srca, 2 koji ste daleko od pravde. 1
13Približih pravdu svoju, nije daleko, 2 i spasenje moje neće odocniti, 1 jer ću u Sionu postaviti spasenje, 2 u Izrailju slavu svoju.