Isaiah 65
1Potražiše me koji ne pitahu za me; 2 nađoše me koji me ne tražahu; 1 rekoh narodu koji se ne zove mojim imenom: 2 Evo me, evo me. 1
2Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornom, 2 koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar, 1
3Narodu, koji me jednako gnevi u oči, 2 koji prinosi žrtve u vrtovima 2 i kadi na opekama; 1
4Koji sede kod grobova 2 i noće u pećinama, 1 jedu meso svinjsko 2 i supa im je nečista u sudovima; 1
5Koji govore: Odlazi, ne dohvataj me se, 2 jer sam svetiji od tebe, 1 ti su dim u nozdrvama mojim, 2 dim koji gori vas dan. 1
6Eto, napisano je preda mnom: 1 neću ćutati, nego ću platiti, 2 platiću im u nedra. 1
7Za bezakonja vaša 2 i za bezakonja otaca vaših, 2 veli Gospod, 1 koji kadiše na gorama, 2 i na humovima ružiše me, 1 izmeriću im u nedra platu 2 za dela koja činiše od početka. 1
8Ovako veli Gospod: 1 Kao kad ko nađe vino u grozdu, pa reče: 2 Ne kvari ga, jer je blagoslov u njemu, 1 tako ću učiniti radi sluga svojih, 2 neću ih potrti sve, 1
9Jer ću izvesti seme iz Jakova 2 i iz Jude naslednika gorama svojim, 1 i naslediće ih izabranici moji, 2 i sluge moje naseliće se onde. 1
10A Saron će biti tor za ovce 2 i dolina ahorska počivalište za goveda 2 narodu mom koji me traži. 1
11A vi, koji ostavljate Gospoda, 2 koji zaboravljate svetu goru moju, 1 koji postavljate sto Gadu 2 i lijete naliv Meniju, 1
12Vas ću izbrojati pod mač, 2 i svi ćete pripasti na klanje, 1 jer zvah a vi se ne odazivaste, 2 govorih a vi ne slušaste, 1 nego činiste šta je zlo preda mnom 2 i izabraste šta meni nije po volji. 1
13Zato ovako veli Gospod Gospod: 1 Gle, sluge će moje jesti, 2 a vi ćete gladovati; 1 gle, sluge će moje piti, 2 a vi ćete biti žedni; 1 gle, sluge će se moje veseliti, 2 a vi ćete se stideti. 1
14Gle, sluge će moje pevati od radosti u srcu, 2 a vi ćete vikati od žalosti u srcu 2 i ridaćete od tuge u duhu. 1
15I ostavićete ime svoje 2 izabranima mojim za uklin; 1 i Gospod će te Bog ubiti, 2 a sluge će svoje nazvati drugim imenom. 1
16Ko se uzblagosilja na zemlji, 2 blagosiljaće se Bogom istinitim; 1 a ko se uskune na zemlji, 2 kleće se Bogom istinitim; 1 jer će se prve nevolje zaboraviti 2 i sakrivene će biti od očiju mojih. 1
17Jer, gle, ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju, 1 i šta je pre bilo neće se pominjati 2 niti će na um dolaziti. 1
18Nego se radujte i veselite se doveka 2 radi onog što ću ja stvoriti; 1 jer gle, ja ću stvoriti Jerusalim da bude veselje 2 i narod njegov da bude radost. 1
19I ja ću se veseliti radi Jerusalima, 2 i radovaću se radi naroda svog, 2 i neće se više čuti u njemu plač ni jauk. 1
20Neće više biti onde malog deteta ni starca 2 koji ne bi navršio dana svojih; 1 jer će dete umirati od sto godina, 2 a grešnik od sto godina biće proklet. 1
21I oni će graditi kuće i sedeće u njima; 2 i sadiće vinograde i ješće rod njihov. 1
22Neće oni graditi a drugi se naseliti, 2 neće saditi a drugi jesti, 1 jer će dani narodu mom biti kao dani drvetu, 2 i izabranicima će mojim ovetšati dela ruku njihovih. 1
23Neće raditi uzalud, 2 niti će rađati za strah, 1 jer će biti seme blagoslovenih od Gospoda, 2 i natražje će njihovo biti s njima. 1
24I pre nego poviču, ja ću se odazvati; 2 još će govoriti, a ja ću uslišiti. 1
25Vuk i jagnje zajedno će pasti, 2 i lav će jesti slamu kao vo; 1 a zmiji će biti hrana prah; 2 neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, 2 veli Gospod.