Job 11
1A Sofar Namaćanin odgovori i reče: 1
2Zar na mnoge reči nema odgovora? 2 Ili će čovek govorljiv ostati prav? 1
3Hoće li tvoje laži ućutkati ljude? 2 I kad se rugaš, zar te neće niko posramiti? 1
4Jer si rekao: Čista je nauka moja, 2 i čist sam pred očima tvojim. 1
5Ali kad bi Bog progovorio 2 i usne svoje otvorio na te, 1
6I pokazao ti tajne mudrosti, 2 jer ih je dvojinom više, 1 poznao bi da te Bog kara manje 2 nego što zaslužuje tvoje bezakonje. 1
7Možeš li ti tajne Božije dokučiti, 2 ili dokučiti savršenstvo Svemogućeg? 1
8To su visine nebeske, 2 šta ćeš učiniti? 1 Dublje je od pakla, 2 kako ćeš poznati? 1
9Duže od zemlje, 2 šire od mora. 1
10Da prevrati, ili zatvori ili sabere, 2 ko će Mu braniti? 1
11Jer zna ništavilo ljudsko, 2 i videći nevaljalstvo zar neće paziti? 1
12Čovek bezuman postaje razuman, 2 premda se čovek rađa kao divlje magare. 1
13Da ti upraviš srce svoje 2 i podigneš ruke svoje k Njemu, 1
14Ako je bezakonje u ruci tvojoj, da ga ukloniš, 2 i ne daš da nepravda bude u šatorima tvojim, 1
15Tada ćeš podignuti lice svoje bez mane 2 i stajaćeš tvrdo i nećeš se bojati; 1
16Zaboravićeš muku, 2 kao vode koja proteče opominjaćeš je se; 1
17Nastaće ti vreme vedrije nego podne, 2 sinućeš, bićeš kao jutro; 1
18Uzdaćeš se imajući nadanje, 2 zakopaćeš se, i mirno ćeš spavati. 1
19Ležaćeš, i niko te neće plašiti, 2 i mnogi će ti se moliti. 1
20Ali oči će bezbožnicima iščileti, 2 i utočišta im neće biti, 2 i nadanje će im biti izdisanje.