Job 28
1Da, srebro ima žice, 2 i zlato ima mesto gde se topi. 1
2Gvožđe se vadi iz praha, 2 i iz kamena se topi bronza. 1
3Mraku postavlja među, 2 i sve istražuje čovek do kraja, 2 i kamenje u tami i u senu smrtnom. 1
4Reka navre s mesta svog da joj niko ne može pristupiti; 2 ali se odbije i odlazi trudom čovečjim. 1
5Iz zemlje izlazi hleb, 2 i pod njom je drugo, kao oganj. 1
6U kamenu je njenom mesto safiru, 2 a onde je prah zlatni. 1
7Te staze ne zna ptica, 2 niti je vide oko kragujevo; 1
8Ne ugazi je mlado zverje, 2 niti njom prođe lav. 1
9Na kremen diže ruku svoju; 2 prevraća gore iz dna. 1
10Iz stene izvodi potoke, 2 i svašta dragoceno vidi Mu oko. 1
11Ustavlja reke da ne teku, 2 i šta je sakriveno iznosi na videlo. 1
12Ali mudrost gde se nalazi? 2 I gde je mesto razumu? 1
13Ne zna joj čovek cene, 2 niti se nahodi u zemlji živih. 1
14Bezdana veli: Nije u meni; 2 i more veli: Nije kod mene. 1
15Ne može se dati čisto zlato za nju, 2 niti se srebro izmeriti u promenu za nju. 1
16Ne može se ceniti zlatom ofirskim, 2 ni dragim onihom ni safirom. 1
17Ne može se najednačiti s njom ni zlato ni kristal, 2 niti se može promeniti za zaklade zlatne. 1
18Od korala i bisera nema spomena, 2 jer je vrednost mudrosti veća nego dragom kamenju. 1
19Ne može se s njom izjednačiti topaz etiopski, 2 niti se može ceniti čistim zlatom. 1
20Otkuda, dakle, dolazi mudrost? 2 I gde je mesto razumu? 1
21Sakrivena je od očiju svakog živog, 2 i od ptica nebeskih zaklonjena. 1
22Pogibao i smrt govore: 2 Ušima svojim čusmo slavu njenu. 1
23Bog zna put njen, 2 i poznaje mesto njeno. 1
24Jer gleda do krajeva zemaljskih 2 i vidi sve što je pod svim nebom. 1
25Kad davaše vetru težinu, 2 i meraše vodu merom, 1
26Kad postavljaše zakon daždu 2 i put munji gromovnoj. 1
27Još je onda vide i oglasi je, 2 uredi je i pretraži je. 1
28A čoveku reče: 2 Gle, strah je Božji mudrost, 2 i uklanjati se oda zla jeste razum.