Job 34
1Još govori Elijuj i reče: 1
2Čujte, mudri, besedu moju, 2 i razumni poslušajte me. 1
3Jer uho poznaje besedu 2 kao što grlo kuša jelo. 1
4Razaberimo šta je pravo, 2 izvidimo među sobom šta je dobro. 1
5Jer Jov reče: Pravedan sam, 2 a Bog odbaci moju pravdu. 1
6Hoću li lagati za svoju pravdu? 2 Strela je moja smrtna, a bez krivice. 1
7Koji je čovek kao Jov 2 da kao vodu pije podsmeh? 1
8I da se druži s onima koji čine bezakonje, 2 i da hodi s bezbožnim ljudima? 1
9Jer reče: Ne pomaže čoveku da ugađa Bogu. 1
10Zato, ljudi razumni, poslušajte me; 2 daleko je od Boga zloća 2 i nepravda od Svemogućeg. 1
11Jer po delu plaća čoveku 2 i daje svakom da nađe prema putu svom. 1
12Doista Bog ne radi zlo 2 i Svemogući ne izvrće pravde. 1
13Ko Mu je predao zemlju? 2 I ko je uredio vasiljenu? 1
14Kad bi na sebe okrenuo srce svoje, 2 uzeo bi k sebi duh svoj i disanje svoje; 1
15Izginulo bi svako telo, 2 i čovek bi se vratio u prah. 1
16Ako si, dakle, razuman, čuj ovo; 2 slušaj glas reči mojih. 1
17Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? 2 Hoćeš li osuditi onog koji je najpravedniji? 1
18Kaže li se caru: Nitkove! 2 I knezovima: Bezbožnici? 1
19A kamo li Onome koji ne gleda knezovima ko su, 2 niti u Njega vredi više bogati od siromaha, 2 jer su svi delo ruku Njegovih. 1
20Umiru za čas, 2 i u po noći uskoleba se narod i propadne, 2 i odnese se jaki bez ruke ljudske. 1
21Jer su oči Njegove obraćene na puteve čovečije 2 i vidi sve korake njegove. 1
22Nema mraka ni sena smrtnoga 2 gde bi se sakrili koji čine bezakonje. 1
23Jer nikome ne odgađa 2 kad dođe da se sudi s Bogom. 1
24Satire jake nedokučivo, 2 i postavlja druge na njihovo mesto. 1
25Jer zna dela njihova, 2 i dok obrati noć, satru se. 1
26Kao bezbožne razbija ih na vidiku. 1
27Jer odstupiše od Njega 2 i ne gledaše ni na koje puteve Njegove; 1
28Te dođe do Njega vika siromahova, 2 i ču viku nevoljnih. 1
29Kad On umiri, ko će uznemiriti? 2 I kad On sakrije lice, ko će Ga videti? 2 I to biva i narodu i čoveku. 1
30Da ne bi carovao licemer, 2 da ne bi bilo zamke narodu. 1
31Zaista, treba kazati Bogu: Podnosio sam, 2 neću više grešiti. 1
32A šta ne vidim, Ti me nauči; 2 ako sam činio nepravdu, neću više. 1
33Eda li će po tebi plaćati, 2 jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne On? 2 Ako znaš šta, govori. 1
34Ljudi će razumni sa mnom kazati, 2 i mudar će čovek pristati, 1
35Da Jov ne govori razumno, 2 i da reči njegove nisu mudre. 1
36Oče moj, neka se Jov iskuša do kraja, 2 što odgovara kao zli ljudi. 1
37Jer domeće na greh svoj bezakonje, 2 pljeska rukama među nama, 2 i mnogo govori na Boga.