Job 30
1A sada smeju mi se mlađi od mene, 2 kojima otaca ne bih hteo metnuti sa psima stada svog. 1
2A na šta bi mi i bila sila ruku njihovih? 2 U njima beše propala starost. 1
3Od siromaštva i gladi samoćavahu 2 bežeći od suva, mračna, pusta i opustošena mesta; 1
4Koji brahu lobodu po čestama, 2 i smrekovo korenje beše im hrana. 1
5Između ljudi behu izgonjeni 2 i vikaše se za njima kao za lupežom. 1
6Življahu po strašnim uvalama, 2 po jamama u zemlji i u kamenu. 1
7Po grmovima rikahu, 2 pod trnjem se skupljahu. 1
8Behu ljudi nikakvi i bez imena, 2 manje vredni nego zemlja. 1
9I njima sam sada pesma, 2 i postah im priča. 1
10Gade se na me, idu daleko od mene 2 i ne ustežu se pljuvati mi u lice. 1
11Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao 2 te zbaciše uzdu preda mnom. 1
12S desne strane ustajahu momci, 2 potkidahu mi noge, 2 i nasipaju put k meni da me upropaste. 1
13Raskopaše moju stazu, 2 umnožiše mi muke, 2 ne treba niko da im pomaže. 1
14Kao širokim prolomom naviru, 2 i navaljuju preko razvalina. 1
15Strahote navališe na me, 2 i kao vetar teraju dušu moju, 2 i kao oblak prođe sreća moja. 1
16I sada se duša moja razliva u meni, 2 stigoše me dani mučni. 1
17Noću probada mi kosti u meni, 2 i žile moje ne odmaraju se. 1
18Od teške sile promenilo se odelo moje, 2 i kao ogrlica u košulje moje steže me. 1
19Bacio me je u blato, 2 te sam kao prah i pepeo. 1
20Vičem k Tebi, a Ti me ne slušaš; 2 stojim pred Tobom, a Ti ne gledaš na me. 1
21Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; 2 silom ruke svoje suprotiš mi se. 1
22Podižeš me u vetar, posađuješ me na nj, 2 i rastapaš u meni sve dobro. 1
23Jer znam da ćeš me odvesti na smrt 2 i u dom određeni svima živima. 1
24Ali neće pružiti ruke svoje u grob; 2 kad ih stane potirati, oni neće vikati. 1
25Nisam li plakao radi onog koji beše u zlu? 2 Nije li duša moja žalosna bivala radi ubogog? 1
26Kad se dobru nadah, dođe mi zlo; 2 i kad se nadah svetlosti, dođe mrak. 1
27Utroba je moja uzavrela, 2 i ne može da se umiri, 2 zadesiše me dani mučni. 1
28Hodim crn, ne od sunca, 2 ustajem i vičem u zboru. 1
29Brat postah zmajevima 2 i drug sovama. 1
30Pocrnela je koža na meni 2 i kosti moje posahnuše od žege. 1
31Gusle se moje pretvoriše u zapevku, 2 i svirala moja u plač.