Job 23
1A Jov odgovori i reče: 1
2Još je tužnjava moja odmet? 2 A nevolja je moja teža od uzdaha mojih. 1
3O, kad bih znao kako bih našao Boga! 2 Da otidem do prestola Njegovog, 1
4Da razložim pred Njim parbu svoju, 2 i usta svoja napunim razloga, 1
5Da znam šta bi mi odgovorio, 2 i razumem šta bi mi rekao. 1
6Bi li se prema velikoj svojoj sili preo sa mnom? 2 Ne; nego bi mi pomogao. 1
7Onde bi se pravedan čovek mogao pravdati s Njim, 2 i oslobodio bih se za svagda od svog sudije. 1
8Gle, ako pođem napred, nema Ga; 2 ako li natrag, ne nahodim Ga; 1
9Ako na levo radi, ne vidim Ga; 2 ako na desno, zaklonio se, ne mogu Ga videti. 1
10Ali On zna put moj; 2 kad me okuša, izaći ću kao zlato. 1
11Po stopama je Njegovim stupala noga moja; 2 puta Njegova držao sam se, i ne zađoh. 1
12Od zapovesti usta Njegovih nisam odstupao; 2 čuvao sam reči usta Njegovih više nego svoj užitak. 1
13Ali kad On šta naumi, ko će Ga odvratiti? 2 Šta duša Njegova zaželi, ono čini. 1
14I izvršiće šta je naumio za me; 2 i toga ima u Njega mnogo. 1
15Zato sam se uplašio od Njega; 2 i kad to mislim, strah me je od Njega. 1
16Bog je rastopio srce moje, 2 Svemogući me je uplašio. 1
17Što ne pogiboh pre mraka? 2 I što ne sakri mrak ispred mene?