Job 36
1Još govori Elijuj i reče: 1
2Potrpi me malo, i pokazaću ti, 2 jer još ima šta bih govorio za Boga. 1
3Počeću izdaleka besedu svoju, 2 i pokazaću da je Tvorac moj pravedan. 1
4Doista, neće biti lažne reči moje, 2 kod tebe je koji pravo misli. 1
5Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, 2 silan je snagom srčanom. 1
6Ne da živeti bezbožniku, 2 a nevoljnicima čini pravdu. 1
7Ne odvraća od pravednika očiju svojih, 2 nego još s carevima na presto posađuje ih na vek, 2 te se uzvišuju. 1
8Ako li su okovani u puta 2 i svezani užima nevoljničkim, 1
9Tada im napominje dela njihova 2 i bezakonja njihova kako su silna. 1
10I otvara Mu uho da bi se popravili, 2 i govori im da se vrate od bezakonja. 1
11Ako poslušaju i stanu im služiti, 2 dovršuju dane svoje u dobru 2 i godine svoje u radosti. 1
12Ako li ne poslušaju, 2 ginu od mača i umiru s bezumlja. 1
13A koji su licemernog srca, 2 navlače gnev i ne viču kad ih poveže; 1
14Umire u mladosti duša njihova 2 i život njihov među kurvama. 1
15Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove 2 i otvara mu uho u muci. 1
16Tako bi i tebe izveo iz teskobe na prostrano mesto, 2 gde ništa ne dosađuje, 2 i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline. 1
17Ali si zaslužio sud bezbožnički; 2 i sud i pravda snađe te. 1
18Doista, gnev je na tebi; 2 gledaj da te ne odbaci u karanju, 2 te te veliki otkup neće izbaviti. 1
19Hoće li gledati na tvoje bogatstvo? 2 Neće ni na zlato ni na kakvu silu blaga tvog. 1
20Ne uzdiši za noću 2 u koju narodi odlaze na svoje mesto. 1
21Čuvaj se da ne pogledaš na taštinu 2 i voliš na nju nego nevolju. 1
22Gle, Bog je najviši svojom silom, 2 ko je učitelj kao On? 1
23Ko Mu je odredio put Njegov? 2 Ili ko će Mu reći: Činiš nepravo? 1
24Opominji se da veličaš dela Njegova, 2 koja gledaju ljudi. 1
25Svi ljudi vide ih, 2 svaki ih gleda iz daleka. 1
26Gle, Bog je velik, i ne možemo Ga poznati, 2 broj godina Njegovih ne može se dokučiti. 1
27Jer On steže kaplje vodene, 2 koje liju dažd iz oblaka Njegovih; 1
28Kad teku oblaci, 2 kaplju na mnoštvo ljudsko. 1
29I ko bi razumeo prostor oblacima 2 i grmljavu u šatoru njegovom? 1
30Kako prostire nad njim svetlost svoju, 2 i dubine morske pokriva? 1
31Time sudi narodima, 2 daje hrane izobila. 1
32Rukama zaklanja svetlost, 2 i naređuje koga da srete, 1
33Javljajući prema njemu dobru volju svoju, 2 i prema stoci i prema rodu zemaljskom.