Job 27
1I Jov nastavi besedu svoju i reče: 1
2Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, 2 i Svemogući, koji je ojadio dušu moju, 1
3Dok je duša moja u meni, 2 i duh Božji u nozdrvama mojim, 1
4Neće usne moje govoriti bezakonja, 2 niti će jezik moj izricati prevare. 1
5Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; 2 dokle dišem, neću odstupiti od svoje dobrote. 1
6Držaću se pravde svoje, niti ću je ostaviti; 2 neće me prekoriti srce moje dokle sam živ. 1
7Neprijatelj moj biće kao bezbožnik, 2 i koji ustaje na me, kao bezakonik. 1
8Jer kako je nadanje licemeru, kad se lakomi, 2 a Bog će iščupati dušu njegovu? 1
9Hoće li Bog uslišiti viku njegovu 2 kad na nj dođe nevolja? 1
10Hoće li se Svemogućem radovati? 2 Hoće li prizivati Boga u svako vreme? 1
11Učim vas ruci Božjoj, 2 i kako je u Svemogućeg ne tajim. 1
12Eto, vi sve vidite, 2 zašto dakle jednako govorite zaludne stvari? 1
13To je deo čoveku bezbožnom od Boga, 2 i nasledstvo koje primaju nasilnici od Svemogućeg. 1
14Ako mu se množe sinovi, množe se za mač, 2 i natražje njegovo neće se nasititi hleba. 1
15Koji ostanu iza njega, na smrti će biti pogrebeni, 2 i udovice njihove neće plakati. 1
16Ako nakupi srebra kao praha, 2 i nabavi haljina kao blata, 1
17Šta nabavi, obući će pravednik, 2 i srebro će deliti bezazleni. 1
18Gradi sebi kuću kao moljac, 2 i kao kolibu koju načini čuvar. 1
19Bogat će umreti, a neće biti pribran; 2 otvoriće oči a ničega neće biti. 1
20Stignuće ga strahote kao vode; 2 noću će ga odneti oluja. 1
21Uzeće ga vetar istočni, i otići će; 2 vihor će ga odneti s mesta njegovog. 1
22To će Bog pustiti na nj, i neće ga žaliti; 2 on će jednako bežati od ruke Njegove. 1
23Drugi će pljeskati rukama za njim, 2 i zviždaće za njim s mesta njegovog.