Job 33
1Čuj dakle, Jove, besedu moju, 2 i slušaj sve reči moje. 1
2Evo, sad otvaram usta svoja; 2 govori jezik moj u ustima mojim. 1
3Po pravom srcu mom biće reči moje, 2 i misao čistu izreći će usne moje. 1
4Duh Božji stvorio me je, 2 i dah Svemogućega dao mi je život. 1
5Ako možeš, odgovori mi, 2 pripravi se i stani mi na suprot. 1
6Evo, ja ću biti mesto Boga, kao što si rekao; 2 od kala sam načinjen i ja. 1
7Eto, strah moj neće te strašiti, 2 i ruka moja neće te tištati. 1
8Rekao si, dakle, preda mnom, 2 i čuo sam glas tvojih reči: 1
9Čist sam, bez greha, 2 prav sam i nema bezakonja na meni. 1
10Evo, traži zadevicu sa mnom, 2 drži me za svog neprijatelja. 1
11Meće u klade noge moje, 2 vreba po svim stazama mojim. 1
12Eto, u tom nisi pravedan, odgovaram ti; 2 jer je Bog veći od čoveka. 1
13Zašto se preš s Njim, 2 što za sva dela svoja ne odgovara? 1
14Jedan put govori Bog i dva puta; 2 ali čovek ne pazi. 1
15U snu, u utvari noćnoj, 2 kad tvrd san padne na ljude, 2 kad spavaju u postelji, 1
16Tada otvara uho ljudima 2 i nauku im zapečaćava, 1
17Da bi odvratio čoveka od dela njegovog, 2 i zaklonio od njega oholost; 1
18Da bi sačuvao dušu njegovu od jame, 2 i život njegov da ne naiđe na mač. 1
19I kara ga bolovima na postelji njegovoj, 2 i sve kosti njegove teškom bolešću. 1
20Tako da se životu njegovom gadi hleb 2 i duši njegovoj jelo najmilije; 1
21Nestaje tela njegovog na očigled, 2 i izmalaju se kosti njegove, koje se pre nisu videle, 1
22I duša se njegova približava grobu, 2 i život njegov smrti. 1
23Ako ima glasnika, tumača, jednog od hiljade, 2 koji bi kazao čoveku dužnost njegovu, 1
24Tada će se smilovati na nj, 2 i reći će: Izbavi ga da ne otide u grob; 2 našao sam otkup. 1
25I podmladiće se telo njegovo kao u deteta, 2 i povratiće se na dane mladosti svoje, 1
26Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, 2 i gledaće lice njegovo radujući se, 2 i vratiće čoveku po pravdi njegovoj. 1
27Gledajući ljudi reći će: 2 Bejah zgrešio, i šta je pravo izvrnuo, 2 ali mi ne pomože. 1
28On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, 2 i život moj da gleda svetlost. 1
29Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čoveku, 1
30Da bi povratio dušu njegovu od jame, 2 da bi ga obasjavala svetlost živih. 1
31Pazi, Jove, slušaj me, 2 ćuti, da ja govorim. 1
32Ako imaš šta reći, odgovori mi; 2 govori, jer sam te rad opravdati; 1
33Ako li ne, slušaj ti mene; 2 ćuti, i naučiću te mudrosti.