Job 41
1Nema slobodnog koji bi ga probudio; 2 a ko će stati preda me? 1
2Ko mi je pre dao šta, da mu vratim? 2 Šta je god pod svim nebom, moje je. 1
3Neću ćutati o udima njegovim 2 ni o sili ni o lepoti stasa njegovog. 1
4Ko će mu uzgrnuti gornju odeću? 2 K čeljustima njegovim ko će pristupiti? 1
5Vrata grla njegovog ko će otvoriti? 2 Strah je oko zuba njegovih. 1
6Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. 1
7Blizu su jedna do druge 2 da ni vetar ne ulazi među njih. 1
8Jedna je za drugu prionula, 2 drže se i ne rastavljaju se. 1
9Kad kiha kao da munja seva, 2 a oči su mu kao trepavice u zore. 1
10Iz usta mu izlaze lučevi, 2 i iskre ognjene skaču. 1
11Iz nozdrva mu izlazi dim 2 kao iz vrelog lonca ili kotla. 1
12Dah njegov raspaljuje ugljevlje 2 i plamen mu izlazi iz usta. 1
13U vratu mu stoji sila, 2 i pred njim ide strah. 1
14Udi mesa njegovog spojeni su, 2 jednostavno je na njemu, ne razmiče se. 1
15Srce mu je tvrdo kao kamen, 2 tvrdo kao donji žrvanj. 1
16Kad se digne, drhću junaci, 2 i od straha očišćaju se od greha svojih. 1
17Da ga udari mač, ne može se održati, 2 ni koplje ni strela ni oklop. 1
18Njemu je gvožđe kao pleva, 2 a bronza kao trulo drvo. 1
19Neće ga poterati strela, 2 kamenje iz praće njemu je kao slamka; 1
20Kao slama su mu ubojne sprave, 2 i smeje se bačenom koplju. 1
21Pod njim su oštri crepovi, 2 stere sebi oštre stvari u glibu. 1
22Čini, te vri dubina kao lonac, 2 i more se muti kao u stupi. 1
23Za sobom ostavlja svetlu stazu, 2 rekao bi da je bezdana osedela. 1
24Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, 2 da bi stvoreno bilo da se ničega ne boji. 1
25Šta je god visoko prezire, 2 car je nad svim zverjem.