Job 21
1A Jov odgovori i reče: 1
2Slušajte dobro reči moje, 2 i to će mi biti od vas uteha. 1
3Potrpite me da ja govorim, 2 a kad izgovorim, podsmevajte mi se. 1
4Eda li se ja čoveku tužim? 2 I kako ne bi bio žalostan duh moj? 1
5Pogledajte na me, i divite se, 2 i metnite ruku na usta. 1
6Ja kad pomislim, strah me je, 2 i groza poduzima telo moje. 1
7Zašto bezbožnici žive? 2 Stare? I bogate se? 1
8Seme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, 2 i natražje njihovo pred njihovim očima. 1
9Kuće su njihove na miru bez straha, 2 i prut Božji nije nad njima. 1
10Bikovi njihovi skaču, i ne promašuju; 2 krave njihove tele se, i ne jalove se. 1
11Ispuštaju kao stado decu svoju, 2 i sinovi njihovi poskakuju. 1
12Podvikuju uz bubanj i uz gusle, 2 vesele se uza sviralu. 1
13Provode u dobru dane svoje, 2 i za čas silaze u grob. 1
14A Bogu kažu: Idi od nas, 2 jer nećemo da znamo za puteve tvoje. 1
15Šta je svemogući da mu služimo? 2 I kakva nam je korist, da mu se molimo? 1
16Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; 2 namera bezbožnička daleko je od mene. 1
17Koliko se puta gasi žižak bezbožnički 2 i dolazi im pogibao, 2 deli im muke u delu svom Bog? 1
18Bivaju kao pleva na vetru, 2 kao prah koji raznosi vihor? 1
19Čuva li Bog sinovima njegovim pogibao njihovu, 2 plaća im da osete? 1
20Vide li svojim očima pogibao svoju, 2 i piju li gnev Svemogućeg? 1
21Jer šta je njima stalo do kuće njihove nakon njih, 2 kad se broj meseca njihovih prekrati? 1
22Eda li će Boga ko učiti mudrosti, 2 koji sudi visokima? 1
23Jedan umire u potpunoj sili svojoj, 2 u miru i u sreći. 1
24Muzilice su mu pune mleka, 2 i kosti su mu vlažne od moždina. 1
25A drugi umire ojađene duše, 2 koji nije uživao dobra. 1
26Obojica leže u prahu, 2 i crvi ih pokrivaju. 1
27Eto, znam vaše misli i sudove, 2 kojima mi činite krivo. 1
28Jer govorite: Gde je kuća silnog, 2 i gde je šator u kome nastavaju bezbožnici? 1
29Niste li nikad pitali putnika? 2 I šta vam kazaše nećete da znate, 1
30Da se na dan pogibli ostavlja zadac, 2 kad se pusti gnev. 1
31Ko će ga ukoriti u oči za život njegov? 2 I ko će mu vratiti šta je učinio? 1
32Ali se iznosi u groblje 2 i ostaje u gomili. 1
33Slatke su mu grude od doline, 2 i vuče za sobom sve ljude, 2 a onima koji ga pretekoše nema broja. 1
34Kako me, dakle, naprazno tešite 2 kad u odgovorima vašim ostaje prevara?